Dopusti da ti pokažem svijet

III.

"Spavala sam sa jednim dečkom" rekla je kad sam izašla iz kupaone. "Sandra,  zar opet?"- pokušala sam to reći što manje osuđujući . "Ma daj, nije to tako strašno. Znam da ti to ne možeš shvatiti, ali ja živim za avanture i nova iskustva," Sandra je govorila dok je otvarala novu kutiju pljugi. "Ako misliš pušiti, izađi van" pogledala me i izdahnula i vratila kutiju u torbicu.

" Ali mi i dalje nije jasno kako možeš samo tako sa potpunim neznancom spavati. Što ako ima neku bolest ili što ako je skroz poremećen i počne te uhoditi". Sandra je prasnula u smijeh. "Molim te Lea ne budi smiješna, nije neznanac idemo zajedno na dodatnu biologiju, a i uostalom i meni i njemu je ovo trebalo, i koristili smo kondom tako da je potpuno sigurno. I vjeruj mi Marko je skroz normalan dečko. Zgodan je i sladak je. Kad se smije pojave mu se rupice na obrazima." vidjela sam sjaj u njezinim očima, ali sam znala kako će ovo i završiti. Odbacit će ga, kao i sve druge dečke koji joj se sviđaju.

 Sandra je u prvom razredu srednje upoznala dečka. Zvao se Kristijan, i svaka cura je bila luda za njim.  Bio je dvije godine stariji od nas. Kad joj se javio, Sandra nije mogla vjerovati da je ona ta sretnica. Za nju je to bila prava ljubav. Osvojio ju je svojom slatkorječivošću i bio je užasno zgodan. Imao je isklesano tijelo. Bio je baš kao dečki iz američkih romantičkih filmova. S njim je izgubila nevinost. Ali nedugo nakon što su spavali skupa, saznala je da on ima, ne jednu curu nego više njih. I da je ona njemu još samo jedna u nizu. Od tada Sandra nikoga ne pušta blizu i dečki joj služe samo za zabavu. 

"Sviđa ti se?" pogledala sam ju upitno. "Ne znam. Ima ono nešto, i dobar je u krevetu..." zamislila se i odlutala je na kratko a onda kao da se uvjerava je rekla"Spavali smo i to je to, ništa više od toga neće biti." podigla je ton svog glasa, bila je ljuta, ne na mene nego na sebe. Dovoljno dugo ju poznajem, da mogu znati što razmišlja. Sviđa joj se, ali ga neće pustiti blizu. Sandra je takva.  Kad je sa mnom, ona je potpuno druga osoba,  otvorena i emocionalna osoba za koju znam da u svome srcu nosi veliku ljubav, ali izvan našeg sigurnog svijeta ona je basic bitch cura. I dosta ljudi misli da bezobrazna i umišljena. Ali ono što ne znaju da je to njezin štit. Prošla je previše toga i ne želi biti opet povrijeđena. U potpunosti je razumijem i uvijek ću biti tu za nju.

" No dosta o meni. Vrijeme je za šminkanje i oblačenje. " pogodila me jastukom u glavu, počela se smijati i pustila glazbu. Ne znam što bih bez nje, ona je najbolja osoba na svijetu i iako je svijet prema njoj okrutan ona se i dalje smije i ne da na sebe. Dok se ja skrivam od svijeta, ona mu se smije i živi po svojim pravilima. Nešto što ja nikada neću moći. 

"Nemoj pretjerati sa šminkom. Znaš da volim prirodan look." samo me pogledala, dajući mi do znanja da je ona sad glavna i da će me urediti onako kako ona želi. "I, što misliš o svom novom susjedu? Prilično je zgodan, zar ne? U pravu je zgodan je i totalno me je očarao. Njegov pogled, držanje i njegov duboki glas su moja slaba točka. Čudno je to. Kako nam se osoba može tako svidjeti pri prvom susretu.Još nitko do sad nije ovako djelovao na mene, toga me je i strah. Zato bolje da se držim dalje od njega, jer mi miriše na nevolju. " Nije loš" samo sam odgovorila.

 " Nije loš? Samo to imaš za reći. Ma daj Leona, nemoj mi reći da na tebi nije ostavio nikakav dojam. Vidjela sam kako ga gledaš."gledala me smješkajući se."E pa krivo si vidjela, a i uostalom ne čini mi se kao materijal za dečka." rekla sam to iako sam mislila baš suprotno. "Pa možete se samo zabavljati. Znaš prijatelji sa povlasticama.... No što misliš?" pitala me kad je završila sa šminkanjem mene. " Dobro je. Zapravo super je. Nisi pretjerala."

Ovoga puta odlučila sam izaći iz svoga sigurnog kutka i obući haljinu koju mi je dala. Prva haljina koju mi je pružila, tu nisam nikako mogla obući. Osjećala sam se previše droljasto, Ali zato sljedeću haljinu koju mi je pružila je bila bas i sexy i classy. Crna haljina sa otvorenim leđima, dužine malo iznad koljena što mi odgovara. "Napokon pokazuješ tijelo koje imaš i curo obaraš." Sandra je zadovoljno gledala u mene. "Sandra, znaš što ja mislim o svom tom pokazivanju tijela. Nismo objekti da moramo isticati svoje tijelo kako bi bili privlačni dečkima. I dobro znaš da takvi dečki su idioti koji te napucaju čim im dosadiš." možda nisam trebala reći ovo zadnje. Sandrino lice je poprimilo izraz tuge. "Hej, hej, znaš da nisam tako mislila. Oprosti" Sandra se vjerojatno sjetila Kristijana. Stvarno moram paziti što pričam.

"U redu je. On je bio greška koju definitivno više neću ponavljati nikada. I točka." njezino lice poprimilo je izraz čvrstog karaktera dajući do znanja da je donijela odluku. " Vrijeme je da krenemo. Ne želimo da nas tvoj super zgodan susjed čeka." nasmiješivši joj se primila sam ju za ruku i ne znajući što me sve čeka u budućnosti krenule smo prema njegovoj kući.