Diši

| 18

~ dobro jutro, ovo iznad vas je nebo~

dva mjeseca poslije, 21.11.2026

Ante

" Cure, ustajanje, zakasnit ćete", vičen već peti put i jednon rukom peren zube, u drugoj držin četku za kosu i pokušavan se počešljati.

Naravno da smo zaspali i da kasnimo. Da buden precizniji, kasnit ćemo ako za točno 7 minuta i 29 sekundi ne sidnemo u auto i ne krenemo.

Cure triban odvesti u školu, Saru na posal a ja onda iden na trening.

Ubit će me Adi.

" Jeste ustale već jednom", ovaj put nešto nadrkanije.

" Jesmo evo. Lotte je otišla provjerit jel mama ustala", rekla je Una stvorivši se u kupaoni.

Bokon me izgurala od lavaboa i krenula se umivati i češljati.

" Alo, gospođice, ja san se tu sređiva."

" Si se sređiva. Prošlo vrijeme tata", reka je moj mali filozof i nasmijala mi se.

Nije bilo lako živiti sa 3 ženske u kući.

E moj Antiša, bolje ti je da se na to navikneš.

Preda san se i izaša iz kupaone pa uša u sobu, a tamo se Sara bisno spremala.

" Jebemu sve", klela je i tražila nešto po sobi.

" Šta tražiš majke ti?", pita san.

" Onu bisernu faking ogrlicu", rekla je i preturala po ladici pored ormara u kojoj je držala kutiju s nakiton.

" Jel ti to baš sad triba? Ne možeš uzeti neku drugu, kasnimo?"

" Naravno da mi treba, kakvo je to pitanje Ante. I ne, ne mogu uzeti drugu, hoću baš tu", rekla je i prekrenila očima

" O majko Isusova anđeli s neba.
Vidi u Uninoj sobi, mislin da san je neki dan vidija kako se igra s njima i pravi se da je princeza".

" Joj da, rekla mi je da ju je uzela. Mogla sam se polomiti tražeći, hvala ti sunce", zagrlila me, " šta bi ja bez tebe"

Žene.

(...)

-----------

Sara

" Jutro Elisa. Kao i obično", pozdravila sam svoju tajnicu ulazeći u ured i naručila svoju kavu.

Moja jutarnja rutina nakon što dođem na posao sastojala se od toga da prvo i osnovno popijem produženi macchiato sa vrlo malo šećera i prođem kroz popis klijenata koje moram taj dan primiti.

Poslije toga ide primanje klijenata i/ili odlazak na sud na zakazana ročišta. Ali prvo kava. Inače ne znam gdje sam.

Zavalila sam se u svoju udobnu fotelju/stolac, stavila ruke na čelo i naslonila ih na stol.

Bože, koliko sam mrzila ovakva ustajanja kad doslovno samo iskočim iz kreveta i stvorim se na radnom mjestu. Previše stresa za mene.

" Hvala ti puno. Kakav je plan za danas?", rekla sam kada se ljubazna ženica stvorila
predamnom i dala mi napitak koji mi je tako očajnički bio potreban.

" Ništa specijalno. Imate samo dva razvoda danas"

-------------

Ante

" Aloo bre, ne zajebavajte nas mentoli", čuja san Filipa kako viče na Mijata i Luku.

Smijali su se nama paćenicima jer nas je Adi naterao da trčimo dodatna 3 kruga oko stadiona za kaznu budući da smo oboje zakasnili.

Filip je iša vadit krv, a ja san samo debil pa san zaspa.

Kako san trča, i usput zijeva ka magare jer se nisan naspava kako triba, uočija san loptu na travnjaku.

Namignuo sam Filipu koji je trčao pored mene i podiga loptu sa poda.

Nacilja san točno di triba, i uskoro se Commerzbank Arenon moga čuti Lukin jauk kad ga je lopta pogodila u zadnjicu. Ili ti ga dupe. Guzu. Kako oćete.

" Adii ova budala me gađa", krenija se žaliti treneru koji je sve to promatra sa pristojne udaljenosti.

" Ama nisan, života mi", smija san se i pokuša namistiti svoju facu nježnog labuda. Nevinašce malo jadno.

Umisto Adijevog osmijeha, oboje smo dobili ćušku iza vrata.

" Ajd se dozovite pameti. Gori ste od djece u vrtiću", reka je i krenija nan držati prodike o tome kako se previše zajebavamo.

Na kraju smo se izvukli samo s kaznom koja je uključivala pospremanje svih stvari koje su korištene za trening. A bilo ih je.

" Ante, ostani mi malo poslije. Trebam te nešto", reka je Adi kada je završija sa prodikama i pustija nas da završimo trening.

Iznad Lukine glave san moga vidit 8283 znaka upitnika, a ni meni nije bilo ništa bolje.

Šta san sad napravija jeben ga?

A/N : Iiiii S se udostojila objaviti novi dio 😂.
Sorite ljudi, imala sam kao u skoli, jedva stignem disat ako mi vjerujete.
Kako ste vi? Sta ima kod vas?
Ljubi vas S❤