~ cili život neki sanjaju taj san ~par mjeseci poslije, Frankfurt
Sara
" De Ante dodaj mi tu trenirku da ju opeglam molim te", zamolila sam Antišu rasklapajući dasku za peglanje i pokazala na njegovu omiljenu svu trenirku koja je ležala na hrpi u košari zajedno sa ostalim vešom koji je trebao biti ispeglan.
Napokon je nedjelja i napokon imam vremena napraviti nešto po kući, odnosno riješiti sve zaostatke koji su mi se nakupili preko tjedna. Čak ni cura nema, na nekom su rođendanu kod prijateljice još iz vrtića pa imam mir.
" Aha", rekao je ležeći na trosjedu ni ne trudeći se konstatirati me. Bio je zadubljen u neki film, Brad Pitt u glavnoj ulozi. Nije doživljavao nikog ni ništa oko sebe.
Malo sam zabrinuta za njega. Već neko vrijeme mu se ništa ne da, samo leži pred tim jebenim televizorom i gleda filmove po cijele dane. Čak se jedva i na utakmicu protiv Leipziga naterao otići. Što nije ličilo na njega.
" ANTE, TRENIRKA. AJDE DAJ MOLIM TE", rekla sam, ovaj put malo glasnije i oštrije.
" Dobro evo šta se odma dereš koji kurac", rekao je i bacio mi trenirku na dasku za peglanje vidno iznerviram jer sam ga eto očito prekinula u gledanju zanimljivog filma.
" Ajd još jednom to baci i bacit ću ja tebe kroz prozor. I to zatvoreni. Majke mi", rekla sam poluozbiljnim glasom.
" De ne pilaj me vidiš da gledan film jebote", rekao je.
O pizda ti materina, sad si ga ugasio.
Došla sam do televizora i na dugmić sa strane ga ugasila. E neš razbojniče." Hej, gledao sam to", rekao je i pokušao upaliti televizor daljinskim upravljačem, ali sam mu ubrzo i njega otela.
" Aj stvarno nije fora, gleda mi se to. Vrati mi to govno malo", govorio je.
" Ne prije nego mi kažeš šta se to zadnjih dana dešava s tobom" rekla sam.
" Kako to misliš?", pitao je.
" Koji dio u pitanju šta se dešava s tobom ti nije jasan?" ponovila sam.
Baš kad je zaustio nešto reći, zazvonio mu je telefon koji je stajao na malom stoliću prekoputa njega.
" Nećeš se s ovim izvući, to ti je valjda jasno", viknula sam za njim.
---------------
Ante
Fala Gospi dragoj da mi je telefon zazvonija baš u pravi čas. Nisan više moga slušat kako me pegla ova moja.
" Halo", reka san kad san podiga slušalicu i otiša u kuhinju da mogu normalno razgovarati.
" Hej Ante, Dalić je. Sori što te zovem ovako nedjeljom popodne. Imaš sekundu?", čuja se glas našeg izbornika s druge strane.
Ovaj poziv me baš zbunija. Pogotovo zato što je bija totalno neočekivan. Prošle godine u litu smo išli na Svjetsko prvenstvo, gdi smo opet dobili srebro, ali smo od tada tribali biti slobodni još neko vrime od reprezentacijskih obaveza. A realno, kvalifikacije za Euro su još daleko. Kako god, zanimalo me šta on sad hoće.
" Imam izborniče, naravno. Za vas uvik. Recite, jeste tribali nešto?"
" Zapravo jesam, da. Vidi, trenutno sam na nekih sat vremena od Frankfurta. Bio sam i kod Krame u Sinsheimu pa bih usput htjeo i s tobom pričati o nečem."
" Naravno. Kad vam paše?"
" Za sat i pol u Feinstabu, jel ti to okej?"
" Je, super, vidimo se", reka san i poklopija slušalicu pa se vratija u boravak di je moja žena i dalje peglala.
YOU ARE READING
Diši
Fanfiction" Tajo, jel mi možeš splesti pletenicu?" Što se dogodi kada u život mladog bračnog para uđu djeca? Mogu li se Sara i Ante nositi sa odgovornosti koja im je dodijeljena? Hoće li to utjecati na njihom odnos?