Angel with a shotgun (DISCONTINUED)

chapter 3

"upsss...sorry,si ok?"pitala sam ga skroz izblamirana jer je Oscar bio ajmo reći jedan od idola..

"aha,dobro prošo sam ja i kroz gore...dosta si jaka za curu btw..."ustao je i zbunjeno me pogledao.

"za curu jesam,oprosti stvarno ali kad sam ljuta onda mi nije važno tko je i što je...."rekla sam već sva crvena u licu.

"ah,nema veze...Kako se zoveš?" pitao me dok su nas ostali gledali u čudu...

"Lucy Minić a ti mi se nemoraš predstavljt jer ti već znam ime i imena tvojih frendova..." rekla sam na što se on nasmješio i ustao sa poda.

"hah,mislim da je ovo loše započelo...Hulk i kompanija izvolite se ispričat Lucy" rekao je sa trunkom ljutnje u glasu.

"oprosti..."rekli su svu u jedan glas...."ah,ok je ali nemojte da se ponovi..."rekla sam i nasmješila se.

"dakle frendovi?" pitao je Hulk...

"frendovi,valjda jer se poznajemo tek 10 minuta..." rekla sam sa smješkom na licu.

"e,da skoro sam zaboravio kako si?....mislim od onog pada izgledao je stvarno gadno.."Neymar me pitao...

"a imam masnicu ali više me ni ne boli tako jako" namignula sam mu.

"pa igra počinje za 2 minute,a ti mlada damo ideš sa mnom...." rekao je Oscar i povukao me je za ruku do klupa gdje su sjedili rezervni igrači..."kako je samo sladak" mislila sam u sebi...

Sudac je zazviždao i počelo je drugo poluvrijeme.Oscar me naglo povukao za ruku i doslovno odvukao do mjesta gdje su sjedili njihov trener i rezervni igrači....

"sjedni tu ipak za našeg ranjnika sve mora biti najbolje..."kratko se nasmješio i namignu mi a ja sam osjetila onu gamad u trbuhu...

Cjelo vrijeme nema napretka več je 80 minuta a nitko još nije zabio gol....polako sam počela kipjeti jer je bilo napeto.

Manđuić pa Raketić se dodavaju pa Eduardo i skoro gol ali Cezar je obranio...Osjećala sam se kao budala jer sam sa hrvatskom zastavom na leđma tamo lijepo sjedila na Brazilskoj klupi...

I napokon u 85 minuti Eduardo zabija gol...Gledatelji su se počeli dererati sa tribina tako da sam mislila da će mi bubnjići popucati...No njihova sreća nije dugo trajala jer je na samom kraju Neymar izjednačio u 2:2...

Igrači su došli do svojih klupa da dođu malo do daha...Svi po redu su bili znojni kao da ih je netko zalio vodom a o mirisu i da ne pričam...

Do mene je došao Oscar i sjeo pored mene "i za koga navijaš?" pitao me dok je hlapljivo grabio zrak...

"iskreno neznam,došla sam ovdje navijati za Hrvatsku a završila sam na kraju na Brazilskoj klupi..." rekla sam sa onim awkward izrazom na faci...

"navijaj za Brazil moooliiim te..."rakao je sa puppy faceom...Na to sam se zacrvenila i tiho nasmijala ali sam ipak rekla "znaš to ti baš ne uspjeva kod mene..."

"i mislio sam si...ni kod mene to baš ne uspjeva,ali pliz tvoji su stvarno dobri..."rako je...Na to sam se smekšala..."ajde dobro"pa sam skinula Hrvatsku zastavu i niodkud se njemu stvorio još jedan dres u ruci...

"odkud se sad to stvorilo"pogledala sam zbunjeno u dres pa u njega...

"to je moj rezervni dres...obučeš ga plzzz..."rekao je...

"uff... kako me maltretiraš" rekla sam te se nasmijala i lagano ga lupila šakom u rame.Uzela sam mu dres iz ruke...

Zapamtila sam put do svlačionica i ušla u jednu koja je bila prazna...Na brzinu sam se presvukla i stavila dres u hlače jer mi je bio kao haljina...

Izašla sam iz svlačione i dok sam prolazila kraj nekih Hrvatskih igrača osjećala sam se kao izdajica.Polako sam došetala do Brazilske ekipe...

Prišla sam Oscaru koji je pričao nešto sa Thiagom..."oooo,pa tko nam se pojavio i to u Oscarovom dresu..."provcirao je malo Thiago."joj daj šuti"rekla sam sa osmjehom od uha do uha...

"moram priznat ljubomoran sam na tebe" rekao je Oscar sa "sad feceom"...

"Zašto?...mislim nemaš na što bit ljubomoran...." rekla sam

"pa dres ti stoji bolje nego meni..."reklo je sa facom kao da će se rasplakat...

Počela sam se crvenit i smijat tako da su mi suze polako išle na oči...Dečki su se vratili na teren i započeo je prvi produžetak.I napokon Marcelo je zabio taj čuveni gol.Dečki su se počeli međusobno grliti i skakati jedni po drugima dok su naši igrači sa malo pognutim glavama išli prema izlazu sa terena.Dotrčala sam do njih...

"hej..." potiho sam rekla na što su se neki okrenuli...

"hej..."rekli su svi u jedan glas a tužnom facom...

"pa,ovaj super ste igrali i nadam da ćete igrat još bolje i onda idući put vi njima nabit pobjedu na glavu..."rekla sam

"igrali smo dobro ali izgleda da ipak nismo igrali dovoljno dobro...ah šta ćeš svejedno hvala na podršci..."rekao je Rakitić.

Malo pognute glave sam došatala do Brazilske repke...

"zašto pognuta glava?"pitao me David Luis..."pa makar sam navijala za vas ipak me malo boli to što je moja država izgubila..."

Osjetila sam nečije snažne ruke oko svog struka...i prije nego sam išta uspjela reći ili reagirati netko je prošaptao na moje uho "oćeš s nama kasnije u klub?"....

Polako sam se okrenula a iza mene je bio tko drugi nego Oscar..."jedino ako smijem povest frendice i frendove....inače ja sam u hotelu *******" rekla sam mu"ajde dobro,vidimo se onda u 10...dolazim po tebe u hotel ******" rekao je.

"ok vidimo se" rekla sam.

.

.

.

Heej,ovako pošto je škola neću moći tako često pisati....Žao mi šta sre morali tako dugo čekat na nastavak...

BTW:oprostite na pogreškama i nadam se da će vam se svidjet...<3