2. Poglavlje

2.3K 73 7
                                    

Preskočila sam čupavi tabure koji je bio ispred mene, pa praškom za brisanje prašine i paučine krenula da prelazim preko velike staklene stalaže, dok sam svako malo gledala prema izlazu kako bih videla da li ima gde majke. Znam da mi je rekla da ovo lepo očistim, što se i trudim da radim, ali mi baš i ne ide.

Taman kada sam krenula da pređem na drugi deo, slučajno sam zakačila osrednju vaznu koja se prosula ispred mojih nogu i napravila još veći nered nego što jeste. Ma divota! Misli su mi zbrkane, potpuno sam odsutna. Ne mogu da funkcionišem od kada mi je Ignjat rekao da je Luka ovde. Nije to neka novost koja me je šokirala, jer je to očekivano s obzirom da su njegovi ovde, ali pomisao da se nismo sreli jako dugo mi stvara tremu, jer ćemo se kad-tad sresti ponovo.

Malo neočekivano smo se i upoznali dok smo bili srednjoškolci koje prijateljstvo je trajalo malo više od dve godine, ali je nažalost moralo da se prekine, jer se on zbog fudbala preselio u Lisabon. Međutim, par meseci posle njegovog odlaska i mog završetka srednje škole i sama sam se preselila u London kako bih studirala. Moje preseljenje je dovelo do toga da sam u jednoj godini uspevala da dođem ovde najviše dva put, ali su ipak moji češće dolazili kod mene. Dok sam ja dolazila, on je igrao fudbal i bio okupiran njime. Kako to i ide, na početku smo se nekoliko meseci čuli i dopisivali, ali zbog sve češćih njegovih obaveza, a kasnije i mojih naš kontakt se sveo na to da se nismo čuli dve i po godine.

Danas, uspeli smo u isto vreme da budemo u gradu, što mi stvara neprestano razmišljanje, jer Luka nije meni bio svako. On je bio dečko koji me je kupio svojom dobrotom, ali i skromnošću. Bio je osoba na vrhu liste mojih dragih ljudi ne računajući Dijanu koju znam od malih nogu i osnovne škole. Nekako sam uvek na neki neobičan način bila vezana za njega, jer je on to stvarao u meni. Šteta je bila to što smo sebi dozvolili da izgubimo kontakt.

"Irina!" Iznenada sam začula mamin glas kod ulaznih vrata, pa sam morala da podignem pogled i zaista je zateknem tamo kako me šokirano gleda dok kupim njenu plavu vaznu koja se prosula u hiljadu parčića. "Pobogu, šta si to uradila?" upitala je uspaničeno, dok su njene potpetice odzvonile prostoriom dok mi se približavala.

"Malo sam je slomila", objasnila sam, dok su mi se u rukama nalazili njeni komadići koje nije moguće ni zalepiti i da hoćeš.

"Malo?" kroz nevericu je upitala, pa zauzela neki oštar stav iznad mene, dok sam ja sedela na laminatu i pogledala je malo nevino odozdo, dok su njene duge noge meni stvarali nju još većom iz ovog položaja.

"Nemoj mi reći da ti je bila omiljena", rekla sam kroz prevrtanje očima, jer šta god razbijem to je njoj bilo omiljeno. Da, ja sam inače ona koja je nespretna u kući, pa obara i razbija naokolo.

"Irina, svaka u kući mi je omiljena", objasnila je, pa uzdahnula. "Ostavila sam te da čistiš, a ne da praviš još veći nered", dodala je, ozbiljno me gledajući.

"Pa upravo to, ostavila si me samu, a rekla si da treba da pomognem tebi i Leni", uzvratila sam joj nezadovoljna time što sam ostala sama ovde. Mučim se već više od sat vremena dok su one ko zna gde. Baš me je nasamarila!

"Lena sprema večeru. Šta će jesti svi ti ljudi večeras, a bogami i ti? Uostalom, ne treba samo ova prostorija da se očisti." Zajaukala sam na njene reči, dok sam sve brže kupila one komadiće porculanske vazne. "Ajde, ustaj odatle, ja ću to pokupiti. Samo mi još treba da se povrediš", upozorila me je, pa povukla za ruku da ispustim ono iz njih, što sam i uradila, pa ustala. Ispratila sam je pogledom kada se sagela i počela da radi ono što sam ja trebala.

Možda je kliše reći, ali koliko god su moji roditelji bili bogati, oni su uvek bili skromni i normalni ljudi koji su radili sve što i drugi ljudi. Znate kada bi neka žena ovako sređena, a pritom bogata, čučnula da kupi nešto prosuto? Nikada! Da, jer bi u većinom zvale druge da to urade. Mogu slobodno da kažem kako je Lena srećnica što je našla posao u ovoj kući, pošto se svi mi ponašamo prema njoj kao prema prijateljici.

Među Nama || Luka JovićDonde viven las historias. Descúbrelo ahora