9

135 12 14
                                    

Emir

Vrijeme koje sam dobio sa njom prošlo je brzo. Naša tri dana isticala su danas, sutra svako ide svojim putem. Biti ćemo stranci, pomislim, a nelagoda mi stegne trudi. Neugodno se promeškoljim, pa pogledam sat nasuprot kreveta. Kazaljke su pokazivale sedam sati i petnaest minuta, prerano da je odem probuditi, ma koliko ja to htio.

Imao sam razumijevanja za nju i želio sam da malo odspava, zbog planova koje sam imao sa njom. Ali naravno, ona nije dijelila moje mišljenje.

Dakle, ležao sam u krevetu i slušao sat kako kuca i onda se začulo plaho, skoro nečujno kukanje po vratima. Trznuo sam se, na rubu sna. Mislio sam da je Mahir ili Muamer, ali ugodno sam se iznenadio vidjevši Unu sa druge strane vrata.

Nervozno se smješkala, gledajući svuda osim u mene. "Una?" Tiho sam je prozvao, a ona je zagrizla usnu. "Jesam li te probudila?" Upita me nervozno, na što ja odmahnem glavom. "Ne... Iskreno, nisam ni spavao."

Potom se maknem u stranu.

"Uđi."

Ona me bez po govora posluša i uđe u moju sobu, a nakon što zatvorim vrata, ostanemo sami. Ona se smjesti na moj krevet a ja popratnim njezin postupak pa sjednem do nje.

Neugodan val tišine nas obavije, a u sobi se ne čuje ništa, osim nelagodnih uzdaha i šuškanja odjeće izazvano neprekidnim pomijeranjem.

"Una..." "Emire..."

Nelagodno pogledamo ono drugo, trenutak ušutimo, a onda se krenemo smijati a kada ušutimo, uhvatim trenutak tišine da joj kažem ono što mi je na srcu.

"Nedostajati ćeš mi."

Kažem, a ona me pogleda sjetno. Potom slegne ramenima. "I ti ćeš meni. No, preživit ćeš. Oboje ćemo."
Uzdahne, a ja ustanem sa kreveta pa povučem posteljinu navodeći je da ustane. Pogleda me zbunjeno, a kada legnem i nevino je pozovem da mi se pridruži, blistav osmijeh joj obasja lice.

Potom ustane i, poput malog djeteta, legne kraj mene. Njezine noge prebacim preko sebe, samo kako bi mi bila bliže.
Ruke obavijem oko nje a nos spustim na njezin vrat. Nježno ga protrljam, pa udahnem njezin miris.

Bože, pomislim privijajući je bliže k sebi, kad bih bar mogao ostati ovako... Zauvijek. Da bar ona ne mora otići...

A/N

I'm back... Znači, imam ideju za dalje i kraj... Je blizu.

NinaChristprincess

Grešna Vila //Emir Aličković/ZAVRŠENA/Where stories live. Discover now