"Idemo?"
Ponoć je prošla prije sat vremena, i ja sam iscrpljena.
Uporno pokušavam nagovoriti Magdu na povratak u apartman, no glupača uporno odbija poslušati. Čvrsto inzistira na ostajanju u klubu jer, kako ona kaže, želi da čuje još samo ovu pjesmu.
Na to sam uglavnom preokretala očima, trpila i čekala. Sa njom pijanom nije bilo rasprave, stoga sam trpila. I nije mi bilo loše, zar ne?
Nije, jer je ubrzo nakon ponoći došlo do zapleta mog života, a da toga nisam bila svjesna.
...
"Djevojke, jeste još tu?!" Voditelj programa se rezderao, vrlo moguće po posljednji put večeras. Horda tinejdžerki vrisnula je u glas, a ja sam prevrnula očima- nisam ja za ove proslave. Šta je falilo dočeku kod kuće, uz litar- dva dobrog vina i višnjevca?
Jedina prednost ovog izlaska bila je činjenica da sam ga napokon čula uživo. Čekala sam ovaj trenutak godinama, a sad... Prvo sam pomislila da je pokvaren, jer moram paziti na pijanu drugaricu a onda sam shvatila kako sam samoj sebi najbitnija. Pomalo cinično od mene, znam, no mi ljudi smo primitivna rasa. U nekom neodređenom trenutku krenemo misliti samo na sebe, pa secu skladu sa tim i počnemo ponašati.
Ja Magdalenu volim kao vlastitu sestru. No, večeras sam je odlučila zanemariti na tren. Po prvi put ove noći poručila sam čašu duplog višnjevca, te iskapivši je, gotovo odmah osjetila kako me grije iznutra. Ne, nisam bila pijana. Bila sam zagrijana. Čašicu sam odložila na stol te, odmahnuvši niječno konobaru koji je pošao dosuti još, uputila se bliže ka bini. Željela sam pobliže čuti ono što čovjek ima za reći, a nakon toga sam ostala blago zatečena. "Una, gdje si?" Upitao je po drugi put, sada izgovorivši samo moje ime. Panično sam se okrenula oko sebe, pokušavajući biti nevidljiva. Možda bih i uspjela, da moja prijeteljica nije ispreplela naše ruke i podigla ih visoko u zrak. "Tu je! Tu je!" Vrištala je skrećući pažnju na nas.
Željela sam propasti u zemlju od srama, no onda se reflektor usmjerio ka meni. "Ti si Una?" Upitao je, a ja sam samo klimnula, nemoćna da govorim. "Dođi!" Pružio mi je ruku i u trenu me popeo na pozornicu. "Prvo, sretna ti Nova!" Iskoristio je priliku da mi se približi, izazivajući me da zakolutam očima. No suzdržala sam se, na vlastito zaprepaštenje, te mu uputila kiseo osmjeh. "Takođe." Procijedila sam tiho, nisam ja za ove stvari. Pogledala sam oko sebe uzalud tražeći način da se maknem odavde. Ali, nije ga bilo i morala sam izdržati ovo do kraja. "Una, imaš predivnu drugaricu. " Počeo je, a ja sam poželjela zadaviti Magdu. "Rekla nam je za tvoju ljubav prema Lapsus bendu i koliko ti oni zapravo znače. Pogotovo Emir. " Zarumenila sam se na njegove riječi- po Bogu, prijateljice, šta si to uradila?
"U saradnji sa njom smo organizirali upoznavanje sa dečkima, tu u backstage-u. Postoji još jedan dio iznenađenja, no prepustit ću njega," pogledao je iza mene, a ja sam čula svoje srce kako lupa, "da ti objasni o čemu se radi. " Voditelj je dodao kako bi on bio zahvalan kad bi imao takvu priju. Rekla sam kako mi je ona kao sestra i da sam, zapravo, zahvalna jer je znam. Klimnuo je nijemo, a onda me ostavio samu.
Dobro, ne posve samu. Iza mene je stajao on, čovjek koji mi znači više od dopuštenog. "Ti si Una?" Upitao me je potiho, a ja sam samo klimnula. "Ja sam Emir." Rekao je ubrzo, pruživši mi ruku. Pokušala sam ne zvučati opsjednuto, kad sam mu rekla da znam ko je. "Koja ti je najdraža pjesma?" Upitao me je. Dvoumila sam se između 'Foliraš' i 'Grešne vile', pošto su mi obe bile drage. Ipak, s obzirom da su prvu pjevali, rekla sam drugu. Emir je uzeo gitaru i sjeo na barsku stolicu koja se nalazila ispred mikrofona.
Sklopila sam oči na prve taktove popraćene njegovim predivnim glasom. Riječi pjesme su me odvele u drugu dimenziju, onu u kojoj je sve bilo divno i krasno i u kojoj nije postojalo ništa osim mene i njega.
"...moja grešna vila?"
Aplauz koji je uslijedio nakon toga me je vratio u realnost. Podigla sam pogled ka njemu a on je već gledao u mene. Lagan smješak mu se iscrtao na licu, uzvratila sam mu istim. Potom je pogledao u publiku.
"Hvala vam na večeras, predivna ste publika!" Zaustio je reći još nešto, no vrisak je ispunio klub i nije bilo šanse da progovori išta. Kada su se stišali, pružio mi je ruku a ja nisam vjerovala šta se dešava. Nesigurno sam prihvatila njegov gest, ovaj put stajući mu bliže. "Kao što ste čuli, postoji i drugi dio iznenađenja. I za vas a i za nju. Ja vas prepuštam mom kolegi, Stefanu Sretenoviću. Uživajte i sretna vam Nova godina!" Viknuo je, a onda me povukao za sobom iza pozornice gdje nas je dočekalo umorno društvo- moja Magdalena i momci iz benda.
On je uzdahnuo pa pustio moju ruku.
Iskoristila sam priliku i stala kraj Magde, usput pozdravivši momke. Još uvijek sam bila u polutransu, nisam vjerovala da su tu i da gledam u njih. Čak nisam bila sposobna zatražiti sliku. "Pa, rekli smo da postoji i drugi dio iznenađenja." Započeo je Mahir, iskoristivši moju zbunjenost. Prišao je korak bliže i pružio mi duguljasti karton, a ja od uzbuđenja nisam mogla vidjeti šta je nja njemu. "Ti i naš dragi pajdo", naslonio je ruku na Emirovo rame, " imate plaćenu večeru u hotelu Plaža. Also, možete iskoristiti i usluge noćenja." Dodao je zafrkantski a ja sam se zarumenila. "A sad, Una, može slika?" Ponovo je upitao i ja sam klimnula. "B-baš sam vas ja to htjela pitati. Magda?" Pokazala sam joj glavom da stane sa nama što je ona odbila. "Iskoristila sam priliku." Rekla je namignuvši, potom uzevši moj telefon da nas uslika.
Nakon grupne fotografije uslijedilo je pojedinačno slikanje. Momci su sve odrađivali mehanički, uz namješten smješak- a ja ih nisam krivila. Bili su umorni i iscrpljeni, noć je bila duga. "Dođi." Rekao je on, naštimavši selfie kameru.
Stao je uz mene, zagrlivši me jednom rukom. Iskoristio je priliku i približio me k sebi, a ja sam uzdahnula. Nadala sam se da me nije čuo no osmjeh na njegovom licu... Zločesti smješak na njegovom licu govorio je drugačije, pa sam prevrnula očima. Odreagovao je na to, jače je stisnuo ruku na mom struku. Uslikao je selfie, pa je dao telefon Megi, tražeći da nas uslika normalno. "Pazi da ne preokreneš očima, malena..." promrmljao mi je tiho u uho, a ja sam ostala bez teksta.
No, to nije bio posljednji put da sam zanijemila pred njegovim riječima ili da me je njegov dodir naježio. Bio je to tek početak svega.
A/N
- utisci?
- ovo poglavlje sadrži 1113 riječi :)
Posvećeno mojim djevojkama ❤✌
pjacazivot
larastronggirl
Nebitnalikusa09
AvadaKedavraHoe
NinaChristprincess
Neolarda
...
