Nije bilo toliko gadno kao što sam mislila i Magnusu se očigledno dopalo.
Ostavila sam ga na krevetu i krenula na tuširanje ali čim sam se skinula i ušla u kadu on je došao za mnom.
Nije ni pitao da li može da mi se pridruži, samo je to uradio, onda je naslonio moja leđa na njegove grudi i poljubio me u rame.
- Hajde da te operemo - rekao je tiho.
Nisam ništa rekla na ovo ali sam zato uživala. Prvo je masirao moja ramena, onda je prešao na moje sise, povremeno bi me ljubio u vrat i bio je nežan. Ali njegove ruke su pričale drugu priču, kako sam bila manja od njega i naslonjena na njega bila sam mu cela dostupna, zato je lako raširio moje noge i znala sam šta sledi. Navikla sam se na njegove prste, magiju koju prave i buru koju izazivaju u meni . . . Zabacim glavu na njegovo rame dozvolim disanju da se ubrza.
- Primićeš me celog u sebe – šapuće mi pored uva.
- Ovo je priprema.
- Da . . .
- Da li želiš? - pita me.
- Da – odgovorim jer osećam da orgazam nadolazi.
- Ne večeras – pojačao je pritisak prstima i skupila sam svoje noge jer je orgazam preuzeo kontrolu nad mojim telom.
. . .
Budim se u praznom krevetu ali sećanje na noć me natera da se nasmejem, Magnus očigledno zna šta radi. Siđem dole ne očekujući nikog ali se iznenadim kad ugledam Džeka.
- Dobro jutro.
- Već je dan – nasmejeo se.
- Volim da spavam duže – objasnim.
- Vidim, gladna? – pita me.
- Jesam.
- Hajde onda da jedemo.
- U redu.
Nikad nisam imala prilku da budem nasamo sa njim.
- Čuj . . . mislim da si fina cura.
- Pa . . . hvala. Ti si u neku ruku moj heroj – nikad neću zaboraviti šta je učinio za mene.
- Loše smo počeli ali želim da znaš da veoma poštujem ono što si uradila i ono što radiš.
- Hvala.
- Moj brat možda nije najbolji čovek na svetu ali biće ti dobar suprug.
Klimnem glavom u znak razumevanja.
- I ovo je sada tvoja kuća, možeš pozvati pijatelje, koga želiš.
- Ja zapravo nemam puno prijatelja.
- Zbog . . .
- Život koji sam vodila je bio u skladu sa mojom zaštitom.
- I dalje mi nije jasno kako niko nije znao za tebe – nasmejao se. Ima prelep osmeh.
- Nije bilo uvek lako ali . . . nije bilo drugog izbora.
- Shvatam. Šta kažeš da mi praviš društvo danas?
- Šta ćemo da radimo?
- Finansirali smo izgradnju klinike u jednom siromašnom naselju.
- To je lepo, volela bih da idem.
- Onda idemo.
Sa nama je krenuo i Dante, nije se iznenadio što me vidi i bio je ljubazan prema meni.
YOU ARE READING
Prisiljena
RomanceJa nisam obična cura. Ja sam naslednica. Ja nemam izbor, imam obavezu. Ja nisam slobodna, ja sam zatočena. Okovana sam tradicijom, osuđena na život sa opasnim muškarcima i ponuđena neprijatelju u cilju primirja. Okončala sam rat dveju porodica ali s...