Djeca // Luka Jović

iv

Luka Jović

Ne, ne mogu prekinuti sa njom. Bez obzira na to što želim. David je bitniji od mene. Kako bi njemu odrastanje bilo uz rastavljene roditelje? Ne bi odrastao u domu punom ljubavi koju zaslužuje, ne bi znao o čemu druga djeca pričaju kada govore o odlaženju kući mami i tati. Išao bi od jednog doma do drugog. Ne smijem si to dopustiti.

Ali bi odrastao u domu uz svađe , bez ljubavi između roditelja.

,,Tiho ti,'' počnem svađu s vlastitim odrazom u ogledalu. Bravo Luka, još na psihijatriji završi.

Vratio sam se u Madrid i mogu reći da mi nedostaje Barcelona. Bilo nam je lijepo jučer. Pojeli smo, a zatim me provela gradom i pokazala mi njihove znamenitosti ondje. Grad je prekrasan, a ona još ljepša. Smeđa kosa još uvijek doseže malo ispod struka, bijeli lak je u kontrastu sa preplanulom kožom. Smeđe oči su sada uokvirene trajno uvinutim trepavicama, obrazi su se uvukli u sebe ističući njezine jagodice, ali joj je lice još uvijek oštro, a slatko. Još uvijek se brine za sebe kao i prije unatoč brojnim obvezama.

Vratio sam se u sobu, a ona mi je još uvijek u mislima.

Ona je još uvijek ona moja Danči. Prošle su godine, ali je ona ostala ista. Malo se uozbiljila, ali još uvijek se smije na gluposti, još uvijek je sarkastična, a mudra. Pričljiva, ali zna slušati. Jedina je razlika što više nema nas, što je bila slomljena, a da ja nisam ni znao. Njene riječi mi se još uvijek motaju po glavi.

--------------------------------

,,Viđaš li ti ikoga?''

,,Trenutno ne, ali jesan bila u vezi.''

Odmah je shvatila koje je pitanje slijedilo, pa me prekinula prije no što sam uopće izustio riječ.

,,Prevario me, ali ne onako, znaš, za jednu noć. Ima je ljubavnicu. Mislin, vidila san da me prestaje volit, ali nisan to tila prihvatit. Primjetila san da ne priča sa menon onako kako je prije, kako se smije dok drugoj piše poruke, a ja sidin priko puta. Vidila san i kako bi me tužno pogleda, a ja bi se samo nasmijala. Nakon tebe nisan mislila da ću nać ikoga, ali eto jesan. Virovala san da ću bit sa njin, ali me presta volit, a ja tu ne mogu ništa. Dobar je on, to znan, nije on kriv zbog toga. Jedino je svemir kriv šta mi ne da sriću u životu. Ali eto, šta je tu je, ja to ne mogu prominit. Ovo me Bog kažnjava zbog virovanja u horoskop garant.'' nasmijala se, a i ja sa njom. Kako si mi samo nedostajala, a kako ćeš mi tek nedostajati.

--------------------------------

Odblokirala me na društvenim mrežama i spremila svoj broj u moj mobitel. Iskreno, da mi nije obećala da ćemo ostati u kontaktu, ne bih imao mira i male su šanse da ne bih došao u potragu za njom. Izgubio sam je jednom, jer sam bio glup, ali neću svoju grešku ponoviti opet.

Čuo sam mobitel kako zvoni, dobio sam poruku.

,,Jesi stiga, sve okej?''

Smješak mi se pojavio na licu.

,,Jesam, sve je uredu. Čujemo se sutra :)''

Ugasio sam mobitel jer sam osjetio Anđelu kako se penje u krevet. Legao sam i ja, okrenut na svoju stranu bez ijedne riječi progovorene između nas. Barem me dočekala ako već ništa.

Lutko moja, smislit ću ja nešto, to ti obećavam...

--------------------------------

Oprostite mi na manjku nastavka, nikako nisam mogla naći vremena da išta napišem, a nisam ni sada baš odmorna pa da mogu napisati nešto kvalitetno, tako da ide filer :)

-Dalmošica