Čula sam kako neko trubi.Pogledala sam lijevo i prema meni je išao veliki kamion.
Osjećala sam se bezvrijedno i bespomoćno.
Nisam mogla da se pomjerim.Sve se dešavalo tako polako.
A ja svejedno nisam nista mogla da uradim
Čula sam mamu da me doziva.Čula sam i tetku.Očito je tetka sad dobro.
Sekunde su prolazile kao sati.
Osjetila sam da mi je tu kraj.
Suze su počele da se slijevaju niz moje obraze.
Noge su me iznevjerile i sjela sam na put.Kamion je bio previše blizu da bi uspio zakočiti.
Osjetila sam užasnu bol.
Čula sam vrištanje moje mame.
Otvorila sam oči.Pogledala sam u sve njih.Svi su se okupili oko tijela.
Gledala sam ih odastraga.Mama je jako plakala.
Mama:Y/N molim te probudi se.
Došli su doktori jer se sve desilo ispred bolnice.
Doktor:Nema pulsa...
Mama je počela vrištati te je pala u nesvijest.
X:Nisam znao da ćeš tako brzo doći za mnom..
Okrenula sam se i vidjela Jungkooka.Gledao me je ozbiljno u oči.
Ja:Šta se dešava?
Jungkook:Ni tebe ni mene više nema Y/N. Nema nas tamo.Ali kma nas ovdje.Sad ćemo zauvijek biti zajedno.
Pružio mi je ruku i kad sam je prihvatila zagrlili smo se ali osjećaj nije bio stvaran..nisam osjetila njegov zagrljaj
Iako je bio tu sa mnom
[Autor POV]
Jungkookova mama je izgubila sve nade te rekla da se aparati mogu isključiti.
Kada je y/n vidjela da doktor isključuje aparate nije se mogla kontrolisati te je istrčala na put.Bila je prestravljena.Čula je kako kamion trubi ali nije imala snage da se pomjeri s mjesta.
Umrla je na licu mjesta i njena duša je napustila tijelo.Sve ih je gledala sa strane..Gledala je svoju mamu kako plače za njom.Jungkookov duh se pojavio i rekao da će od sada biti uvijek zajedno.
