Otišla sam u školu.Sve vrijeme me brine tetka...A sad još i Jungkook koji je sam kod kuće.
Brinu me moji osjećaji prema njemu.Ni sama ne znam šta osjećam..
*zvono za kraj*
U školi se kao i inače ništa posebno nije desilo.Samo sam sjedila i prepisivala s table.
Ja sam sad 4 srednje pa nam i puštaju jer smo maturanti.Pored svega ja sam se upisala u školu godinu ranije..
Najstarija sam u razredu ali se osjećam najnezrelije..
Kad je bus naišao ja sam ušla i sjela na slobodno mjesto.Kao i svaki dan stavila sam slušalice u uši te pustila muziku.
Trebaju proći otprilike 3 pjesme do kuće.Naslonila sam glavu na prozor i zatvorila oči.
Odjednom je muzika stala.Kad sam pogledala u mobitel vidjela sam da me mama zove.
Ja:Halo,mama?
Mama:Y/N..
Ja:Je li se nešto tetki desilo?
Mama:Ništa strašno dušo..Tetka je premještena u bolnicu radi veće sigurnosti doktora..ko zna kad će ih zatrebati.
Ja:Dobro je da nije strašno..
Mama:Nisam ti samo to htjela reći..
Ja:Šta još imaš za reći?
*Bus je stigao na stanicu i izašla
sam.Hodala sam prema kući.*
Mama:Sjećaš li se Jungkooka?
(o ne šta ako zna da je tu sa mnom u kući...)
Ja:Da...šta s njim?
*Jungkook je sjedio kraj prozora sestrine sobe i kad me je ugledao mahnuo mi je*
-I ja sam njemu mahnula
Mama:Vidjela sam mu mamu danas ovdje u bolnici.Jungkook je ovdje u bolnici..u komi je...
Mama:Y/N?Jesi li tu?
