Drugo poglavlje

3.8K 209 52
                                    


Ljudi imaju više slojeva od luka, Diana je to dobro znala, ali uvijek se nadala da se ispod svih tih gnjilih slojeva nalazi normalna i zdrava lukovica. Dok joj je tijelo treperilo od bijesa gledala je u tog čovjeka koji je potpaljivao tu vatru u njoj. Nije znala šta to taj čovjek ima da budi takve osjećaje u njoj. Možda je on jedna od lukovica koja savršeno izgleda s vana, a iznutra krije trulost. Jer nije mogla da kaže da ne izgleda savršeno, savršeno ispeglano, uredno, ali opet se neka divljina krila u njemu, a to što ju je izazivao samo je plus u njenoj knjizi utisaka.

 Izazov je nešto čemu nije mogla da odoli. To joj je bila slaba tačka pogotovo kad je bila sigurna u svoje znanje.

"Hmm... Idemo prvo jedno lagano", rekao je Kevin.  "Kaledonija je bio naziv za  koji dio Škotske?" Gledao je u nju s iščekivanjem dok je podigao jednu gustu obrvu.

Diana se podsmijehnula. Stvarno će početi s ovim? Razvukla je najmiliji osmijeh što ima i odgovorila. "Sjeverna."

Klimnuo je glavom. "To je bilo lagano idemo jedno malo teže." Stavio je prst na usta kao da razmišlja što je hranilo iskre bijesa koje su tinjale u Diani. Šta kog vraga ima razmišljati toliko?

"Aha! Ovo sigurno nećeš znati. Šta je dijeli od Engleske?"

Stvarno?  Diana uzdahnu. Shvatila je da gubi vrijeme s ovim likom, gubi sate koje bi mogla provesti upoznavajući Duncana. On je bio izvor znanja i samo ime mu je bilo škotsko, a Diana je obožavala sve što ima veze s tim. Zakolutala je očima na što se Kevinova usna trznula, ali je zadržao ozbiljnu facu.

"Dijeli je granična crta koja se proteže od ušća rijeke Tweed do zalijeva Solay. Da li smo završili s ovim napokon?" Iznerviranost u njenom glasu je bila očita.

"Samo još jedno, ovo sigurno ne znaš jer si strankinja." Rekao je Kevin gledajući bijes kako se očitava na njenom licu. Usne su stisnute, a oči skupljene.  "Koje godine se Maria Stuart udala za engleskog prijestolonasljednika?"

Za Dianu ovo je bilo kao kad matador pred bikom maše crvenom zastavom. Nije mogla da se zaustavi jer ju ne nerviralo.

"To je trik pitanje! Maria Stuart se udala za prestolonasljendika, ali ne Engleske već Francuske", rekla je glasno Diana držeći kažiprst između nje i Kevina, kao da mu prijeti. Kevin se nasmijao, zadovoljan, ali i zadivljen entuzijazmom koji je djevojka pokazivala za nešto što je više svojstveno njemu nego njoj. Pogledom je potražio konobara koji je odmah krenuo prema njemu.

"Bio si u pravu Duncane, zna bolje od tebe jer si ti zbog zadnjeg pitanja pao na testu u školi", šaljivo je rekao Kevin. Duncan je ljutito otpuhnuo. "To me koštalo, čak sam deset dana bio u kazni, sad niko nije bolje upoznat od mene i života Marie Stuart i njene smrti." To je natjeralo osmijeh na Dianina usta i Duncan nije mogao da prestane gledati u nju. 

Bilo je nešto neobično privlačno u toj djevojci. Nije to bila najljepša djevojka koju je Kevin sreo u životu, ali zračila je nekom pozitivnom energijom koja ga je privlačila. Prešao je pogledom preko njenog lica i konačno pokrenuo palac ruke koja je ležala na njenom naslonu. Trznula se na prvi dodir i oprezno okrenula glavu prema njemu. Kevin je vidio odlučnost u njenom pogledu i odbojnost koju osjeća prema njemu pa ga nimalo nije začudilo kad se podigla i pomaknula stolicu van dohvata njegove ruke i bliže Duncanu koji mu se podrugljivo nasmijao.

Konobar je stigao s osmijehom na licu.  

"Da li ste odlučili šta želite popiti?" upitao je gledajući u Dianu koja se osmjehnula.

"Roberte, molim te donesi nam po čašu viskija iz mog ureda, onog za specijalne prilike". rekao je Kevin. Robertove oči su se proširile i klimnuo je glavom. "Oprostite na smjelosti šefe, ali mogu li znati šta slavimo?" 

"Naravno da možeš. Odlučio sam da je vrijeme da se oženim", rekao je Kevin nonšalantno. Duncan je tamam uzeo gutljaj vode koju su naručili kad su ušli i koja je završila po Diani koja je skočila i oborila stolicu.

"Oženiš??!!" uzviknuo je Duncan kada je konačno došao do daha. "Otkud sad to?"

"Otkad sam upoznao ženu koja će biti moja." Rekao je Kevin gledajući Dianu kako briše maramicom vodu sa sebe. Bila je zaokupljena sobom pa nije mogla vidjeti poglede koje su jedan drugom uputili.

"Ma je li?" s osmijehom je rekao Duncan. "Ko bi rekao da će i taj dan doći. Nego šta je prevagnulo toj odluci? To što ne pada ničice pred tobom ili što će je lako biti nagovoriti da ostane ovdje?"

"Od svega pomalo, ali najviše što ću morati da se malo potrudim. Ti znaš da mi Škoti volimo lov, a ja pogotovo. Lovac u meni želi pokoriti lovinu koju ona predstavlja. Lov će biti i više nego ugodan."

"Mislim da si se tu preračunao druže, proveo sam malo vremena s njom i mislim da će izgled da te prevari. Ako nešto izgleda nježno, ne znači da ga je lako slomiti. Uzmi za primjer gumu, nježna je, nježna na dodir, ali ti kako god da je saviješ ona se vrati u početni položaj. Neke stvari treba ostaviti kakve jestu i voliti ih onakvim kakve su stvorene. Ne treba sve prilagoditi sebi, nekad sebe treba prilagoditi drugima."

"Pusti mene da brinem o tome", rekao je pomalo iznerviran Kevin. 

Diana je konačno obrisala vodu s lica i majice. Vodila je monolog u sebi o glupim muškarcima koji pljuju po njoj, o neotesanim Škotima koji stavljaju ruke na nju bez dozvole. Nesvjesna razgovora koji se dešavao mimo njenog svijeta podigla je glavu i rekla:

"Ha?" Pogleda  ozbiljna lica jednog pa drugog muškarca.  "Zašto je problem što je odlučio da se oženi? Zašto je to vrijedno slavlja?" 

Oba lica su se spustila prema njoj.

"Šta?" zbunjeno je upitala.

"Vrijedno je slavlja jer sam rekao da se neću ženiti dok ne nađem ženu vrijednu mog vremena."

"I šta, sad si je konačno našao?"

"Izgleda da jesam."

"Pa već mi je žao te nesretne žene", rekla je Diana odmahujući glavom.

"Zašto?" s osmijehom je rekao Kevin dok je Duncan stisnutih usana posmatrao razgovor.

"Zato što nikad neće biti na prvom mjestu u tvom životu. Uvijek ide tvoj ego pa sve ostalo. I sigurno te ne zna dobro čim misli da si ti vrijedan njenog vremena", Iznervireno je rekla Diana.

"Pa mila moja, jesam li vrijedan tvog vremena?" upitao je Kevin.

"Ha?" zbunjeno je upitala Diana. "Zašto mene pitaš?"

"Jer si ti ta", rekao je Kevin posmatrajući kako joj se oči šire, a boja nestaje s lica.

Tišina se razvukla među njima dok se Diana konačno nije nasmijala.

"Ha ha. Umalo sam ti povjerovala. Ta ti je bila dobra", rekla je pružajući ruku prema kristalnoj čaši koju je konobar pružao prema njoj. Otpila je gutljaj, zatvorila oči i osmjehnula se.

Kevin je posmatrao njeno lice i pitao se koliko će trebati da shvati da je mrtav ozbiljan. Škot u njemu nosio je gene svojih predaka koji su znali odmah da je žena njihova, čim bi spustili pogled na nju. Osmjehnuo se i već je osjećao ushićenje zbog lova na mladu.



Škot iz snova🔜Where stories live. Discover now