-A pošto je ovaj?
Otkako je potražnja porasla, ne možeš više naći ništa normalno za ovo što ti bace krajem mjeseca.
Izgrizla je polukrvavu zanokticu i utopila je u mlazu pljuvačke koji se izgubio pod čizmom prolaznika.
Danas je bila gužva, kao i proteklih dana ovog mjeseca. Horde gladnih strvinara spremnih na borbu do kostiju za šačicu plijena. Ista lica. Gladna. Naoštrenih jagodica pod upalim očima boje boga Marsa.
Vrtjela je u glavi radne sate i riječi i brojke i retke i sve one ručkove koje nije pojela da bi skupila šačicu jada kojom će se danas cjenkati.
Trgovci koji su na vrijeme prepoznali priliku već su mogli osjetiti mast koja im se s brkova slijeva u debela usta. Zaradili su na razlici u pregovorima s Lovcima.
U ovom gradu nitko se više nije znao. Sva su lica bila ista i time nepoznata i opasna.
Svi ljudi svim ljudima svi vukovi.
Iznad vlažnog zida golog rebra od opeke visio je natpis – "Burza".
Zrak je mirisao na željezo. Na stanici se zaustavio gotovo prazan vlak gotovo praznog materijala.
Iz njega su, čipirani, izlazili. Svaki sa svojim rednim brojem, bez šanse da umaknu budnom oku Predradnika i lavežu njihovih sjenki.
Snovi su ovih dana najskuplja roba.
