Bella

2. dio

'Žao mi je mala, danas radim obje smjene' nasmijao mi se Martin i naslonio se na moj stol. 'A koliko su te karte?'

'Dosta i previše' Pogledam ponovno u neoštećenu kartu i zagledam se u cifru iza dvotočke. '500 kuna'

'U jebote, znao sam da ti seka ima ali da se razbacuje...' pogleda prema stropu.

'Da, hah! Toliko da joj nije žao baciti tu kartu.' Uzahnem. 'Ali ona je novinarka u usponu, promocija za promocijom, a ti Bella skupljaj sitniš za platno.' Kiselo se nasmijem.

'Digni glavu mala, bit će i od tebe nešto.' Potapša me po ramenu i vrati se za šank.

Još jednom pogledam u karte i gurnem ih na rub stola. Zapalim već treću cigaretu od jutros i zaronim u kauč. Pogledam kroz prozor i uzmem dim.

Kroz staklena vrata ušao je visok čovjek, samouvjereno je sjeo za šank i naručio piće. Nisam mu dobro vidjela lice jer je bio okrenut leđima ali ramena su mu bila široka a vrat jak. Baš onako kako ja volim.

Odmjerila sam ga još jednom i ponovno skrenula pogled na prozor.

Nakon nekoliko minuta ugasila sam cigaretu i posegnula za nessom kada mi je zazvonio mobitel. Preko slomljenog ekrana vidjela sam da me zove Martin.

'Emm, jesi ti pio nešto ili si svako jutro ovako blesav?' Nasmijem se lagano.

'Hej, nadam se da nisi zauzeta. Ali one karte o kojima si pričala jučer, mislim da imam frenda koji je slobodan.' Pogleda me na sekundu te ponovno skrene pogled na smeđekosog ispred sebe.

'Gledaj Martin, hvala ti što se trudiš ali ne idem s tamo nekim likom...'

'Ma baš je tvoj tip.' Prekine me. 'Visok, lijep, zanima se za umjetnost, poezija, slikarstvo, dramske umjetnosti i te spike, znaš.'

'Martine!' Glasno šapnem i nasmijem se sama sebi. 'Ne želim.'

'Ma tu ste negdje' Prisloni mobitel na prsa i nagne se prema njemu. '24, kaže, ti imaš tol'ko šta ne?'

'Imam 22, Martine.' Zastanem na sekundu i pogledam prema Martinu koji je migao strancu ispred sebe. 'Mogu li ti javiti hoću li ići s njim? Samo da nešto provjerim.'

'Ma može mala, samo nemoj da dečko dugo čeka.'

'Neće, ne brini.' Poklopim i spremim mobitel u torbicu.

Uzmem još jednom karte, pomno ih pogledam i pažljivo ih spremim. Krenem ustati ali noge ne surađuju. Jebem ti, zar me trema hvata? Ne sjećam se kad sam zadnji put bila ovako nervozna.

Bella, saberi se.

Duboko udahnem, ispravim se i priđem šanku podignute glave.

'Mogu platiti?' Pogledam Martina a zatim krišom skrenem pogled na osobu ispred njega.

Divno, kukast nos djeca bi nam izgledala k'o ptice grabljivice. Ali ima nešto u tim tamnim očima.

'Emm, 12 kuna po drugi put?' Nakašlje se Martin.

'Ajme, oprosti.' Izbjegnem neugodan kontakt očima i dodam mu novčanicu od 20 kuna. 'Znaš da me neke brige muče.'

Martin odmahne glavom i otvori novčanik sa sitnim novcem. Osjetila sam po lijevom rubu lica kako me odmjerava pogledom.

'Znaš šta, uredu je, zadrži.' Lagano rukom mu dotaknem zapešće i okrenem se prema vratima.

'8 kuna, Bella?!'

'Đenja!' Nasmiješim se i zatvorim vrat s crnim metalnim okvirom.

Skrenem lijevo umjesto prema zgradi, te krenem u smjeru tržnice. Uzmem mobitel i nazovem Martina.

'Molim?' Još mu je uvijek ton bio zbunjen.

'Neka bude danas u pola osam ispred kazališta. Biti ću u sivom kaputu i imati ću rep.' Zagrizem usnicu nesvjesno.

'Kako god ti kažeš, mala!' Začujem neki žamor a onda prekine liniju.

                              * * *

Pogledam još jednom na sat, kasni skoro deset minuta. Ljutito stavim ruke u džepove od kaputa i nastavim cupkati u mjestu.

'Ništa Bella, nema veze ako ideš sama, nije ti prvi put.' Nasmijem se sama sebi i još jednom pogledom prijeđem po ulici.

Mislim da ga vidim kako užurbano hoda i prelazi cestu bez da gleda dolazi li auto. Brzo posegnem za mobitelom i počnem bezveze tipkati kako bi izbjegla neugodnu situaciju.

Ponovno pogledam i bio je svega nekoliko metara od mene. Pogledi nam se sretnu i lagano se nasmiješenim.

Uzvrati osmijeh i pruži ruku. 'Bella?'

Kimnem glavom. 'Da, a ti si?'

'David'

Zagledam se u njegove oči na sekundu i trznem se.

'Idemo unutra?' Upita me i ruku nasloni na moja leđa.

Kimnem glavom i krenem prema ulazu. Ispričavao se što su karte na meni, pričao je kako će kupiti grickalice a ja nisam puno odgovarala. Jednostavno nisam mogla, imala sam želju no kao da je knedla u grlu sprječavala da se opustim.

Smjestili smo se i iz torbe sam izvadila blok i ugljen.

'Vidim, zato nosiš veliku torbu.'

'Da, crtam i slikam inače.' Nasmješim se i jednu nogu podignem na sjedalo kako bi naslonila blok na nju.

Samo kimne i osvrne se po dvorani. Predstava je za nekoliko sekundi počela, izdigla sam glavu pokušavajući zamisliti savršenu kompoziciju. Započela sam skicirati i razmazivati ugljen prstima.

'Vidim prvo krećeš od vrata i ramena...' pogleda me. 'Zanimljivo.'

Pogledam ga krišom i nastavim crtati. Slegne ramenima i nasloni se u sjedalo. Osjetila sam kako njegov pogled ide s pozornice na mene i tako stalno.

S trupa sam se prebacila na sakrivene bokove, oprezno sam prstila razmazivala suknju i sjenčala svaki nabor. Noge sam neproporcionalno izdužila te sam isto napravila s rukama, vrat je ostao tanak i na sebi je nosio bademastu glavu bez očiju i usana, blok je jednostavno bio premalen za te detalje.

Nakon nekoliko sitnih detalja svijetlost je postala jača i jasnije sam vidjela svoje djelo. Razmotrila sam je i pomno spremila ugljen u kartonsku kutijicu.

'Bella, predivna je!' Šapnuo je.

'Hvala ti!' Osmijehnem se i oprezno zatvorim blok. 'Doma je još moram pošpricati posebnim sprejem da ostane takva.'

'Hoćeš mi i to pokazati?'

Pogledam ga i odmjerim njegovo duhuljasto lice, imao je pune usne i izražene jagodice. Ponovno sam vratila pogled ispod crnih obrva na tamne oči.

'Mislim, ako želiš...' malo se zbunio. 'Nismo baš pričali cijelo veče a i volio bih vidjeti još tvojih radova.' Nasmije se kutom usana i lagano pogrbi široka ramena.

'Inače se tako uvlačiš curama u stan ili?' Podignem obrvu.

'Pa ono, kako kojoj.' Okrene očima i nasmije se. 'I? Idemo ili?'

Svjesna sam da su nastavci kratki, no više volim kada radnja jednostavno ide i pokazujem samo bitne djelove. Imam osjećaj da je tako puno dinamičanije. Volim vas i vidimo se u sljedećem nastavku! 💙✌