Bella

3. dio

Bila sam naslonjena na harmoniku dok je on stajao ispred mene. Zauzeo je poprilično raskoračan stav, ili mu se stvarno sviđam ili samo drži ravnotežu.

Tramvaj skrene na lijevo i cijelim tijelom se nagne prema meni. Refleksno ruku stavim ispred sebe. Neugodno se nasmijem dok vršcima prstiju osjetim njegova čvrsta prsa.

'Ne možeš dočekati da uđemo u stan ili?' Nasmije se i zagrize usnu.

Okrenem očima dok suzdržavam osmijeh i maknem ruku s njegovih prsa.

'Ako se tome nadaš, slo...' zaustavim se i počnem se nervozno smijati.

Na njegovoj bijeloj majici ostale su tri crne mrljice.

'Oprosti, skroz sam zaboravila da sam crtala s prstima...' drugom rukom protrljam mrlje ali samo napravim još veći nered.

'Valjda će se oprati...' dlanom protrlja majicu i nasmješi mi se. 'Ako ne, duguješ mi majicu.'

'Ja mislim da ti meni duguješ, odvela sam te na poprilično skup spoj.' Podignem obrvu i glavu.

'Spoj?' Nakašlja se. 'Dobro, ja sam mislio sa je samo druženje, ali sad kad si ti rekla...'

'Izlazimo' prekinem ga. 'Ovo je moja stanica.'

Obgrlila sam se i uputila niz ulicu prema svojoj staroj trošnoj zgradi.

'Nije ti valjda hladno?'

'Je, ali bilo bi glupo da mi posudiš jaknu kad već nosim kaput?' Zbunim se.

'Istina, nadam se da ti je zgrada blizu.' Nasmije se i nasloni se ramenom na moje.

'Tu je.' Izvadim ključeve iz džepa i uđem u zgradu.

'Molim? Preko puta...' zbunjeno prstom krene pokazivati prema kavanici.

'Da, da...' Kimnem glavom i krenem stubama.

'Živiš sama?' Upita me nakon kratke tišine.

'Pa nisam te sigurno mislila upoznavati sa starcima. Ili si se tome nadao?' Pogledam ga preko ramena.

'Nisam na to mislio.' Nasmije se. 'Nego cimeri i to?'

'Ne, ne bi stao cimer, malen je staničić.'

Otvorim vrata koja zavcile i pustim ga da uđe.

'Dobro došao.' Okrenem se oko sebe i zaključam vrata. 'Nisam sad sigurna trebam li te provesti kroz stan ili?'

'Bilo bih lijepo.' Skine kaput i zbunjeno ga digne u zrak.

'Daj ga meni, nemam vješalice, barske stolice su jednako korisne.' Uzmem kaput i krenem s njim prema spavaćoj sobi.

'Emm, ovdje spavam. Madrac na drvenim paletama, ništa posebno, ovo mi je otvoreni ormar.' Pokažem na zid s policama i komodama.

Vratim se u hodnik i pokažem svoju malu kupaonicu. Zatim pokažem rukom prema najvećoj prostoriji u sobi.

'Ovo je kuhinjo-dnevni boravak' naslonim se na šank koji dijeli sobu te spustim njegov kaput na stolicu. 'Tu kuham. A jedem, slikam i provodim vrijeme tamo.' Pokažem prema tamno crvenom trosjedu.

'Nemaš TV?' Pogleda me zbunjeno.

'Ne...' nasmijem se 'Ionako sve gledam na mobitelu.'

Ostanem naslonjena na šanku dok se on uputi prema prozorima koji su bili duž zida, na radijatorima ispod prozora stajala su platna. S dovršenim, propalim ili tek započetim slikama ili crtežima.

'Znači balerine.'

'Da.' Kimnem glavom. 'Skoro samo balerine.'

'Mislim da znam i zašto.' Pogledam ga zbunjeno. 'Lako i elegantno se kreću a zapravo umiru od bolova, bole noge u tim papučicama.'

Pogleda me, imala sam osjećaj kao da mi gleda u dušu, nisam mogla održati kontakt očima. Okrenem se i stanem iza šanka.

'Hoćeš popit nešto?'

'Nešto jako ako imaš. Baš sam se nadao da ću imati s nekim pričati večeras, ali vidim da si šutljiva.'

Natočim nam ostatak jeftinog viskija i iskapim bocu. Priđem mu s čašama i dodam mu jednu. Prsti nam se dotaknu i osjetim val sitnih iglica duž moje ruke i niz moju kralježnicu.

'To znači da dobro slušam, ti nemaš nikog tko bi te saslušao?' Sjednem na stolić nasuprot njega.

'Baš i ne.' Slegne ramenima.

U tom trenutku nisam znala kako reagirati, žalila sam ga jer sam točno znala kako se osjeća. Previše empatije za nekog stranca mi nije i najbolja ideja.

Pružim čašu u znak zdravice. 'Onda pričaj.'

'Odakle da počnem?' Upita me nakon što je uzeo gutljaj.

'Pa, ne znam ni o čemu pričamo.' Nasmijem se i ustanem se na sekundu kako bih izvadila cigarete iz torbice.

Ponudim jednu njemu te je zapalim. Uvučem dim i pustim ga u obliku gustog oblaka preko gornje usne i  prema ispucalom stropu.

'Što si mislio kada si spomenuo balerine?' Pogledam ga i uzmem gutljaj.

'Vidi se na tebi da nisi najbolje.'

'Sad si rekao da su balerine lijepe i elegantne, a sad da sam loše?' Zatresem ramenima kao da se smijem ali ne ispustim glas.

'To nema veze s tim kak se osjećaš.' Sagne glavu i pogleda me preko namrtštenog čela. 'Znam kako je to kad skrivaš koliko te zapravo sve boli, emocije, dodiri, događaji...'

'Ne znaš ti ništa...' Nogom se naslonim na stolić.

Odmahne glavu i popije još jedan gutljaj.

'Nisi stavila sprej na crtež.'

Puhnem.

'Lijepo skrećeš s teme.' Zaobiđem stolić i izvadim kartonsku kutiju ispod trosjeda.

'Jesam čudan što sam ti ovo sad rekao?' Nasloni se na sive jastuke i pogleda me zbunjeno.

'Iskreno, baš si čudak, al' mene to pali.' Namignem mu i nasmijem se na sav glas, sama na svoju foru.

'Čudaci?' Frkne. 'Tebe pale čudaci a ja sam onda taj koji je čudan?' Okrene glavu prema meni i još dublje utone u jastuke.

'Svi smo čudaci, samo oni koji to pokažu odmah njih se tako naziva.' Uzmem sprej i pažljivo pošpricam blok. 'Ali oni su iskreni, realni. To je ono što me pali.'

'Znači netko te je dobro zajeb'o?' Iskapi čašu i stavi je na stol.

'Ne želim komentirati tvoje donošenje zaključaka.' Okrenem očima i stanem ispred njega. 'Više me zanima odakle nabavljaš te droge, čini se da je dobra roba.'

Nasmije se na sav glas i namigne.

'Tako se igramo večeras, okej...' tužno pogleda gotovu cigaretu i stavi je u punu pepeljaru na stolu.

'Dim?' Pogledam ga i podignem obrvu.

'Daj.' Pruži ruku prema mojoj.

Cigaretu privučem usnama i duboko udahnem zadnji dim. Koljeno stavim između njegovih nogu i naslonim se nogom na trosjed.

Zbunjeno me pogleda ali smiješkom mi potvrdi da mu se sviđa to što planiram napraviti.

Hladne ruke stavim na njegov vrat i palcem prođem po vilici. Pod prstima osjetim kako mu se koža ježi i kako opušta vilicu.

Lagano svoje usne spojim s njegovima i pustim topli dim da otputuje do njegovih svijetlocrvenih usana.

Molim iskrene komentare, stvarno puno znače. Unaprijed vam hvala drage moje! ❤