Be kind to yourself

IV part

Ujutro sam bila umorna i nenaspavana. Budilica je zazvonila i po nekoliko puta,tek treći put sam se odazvala na njena 'jaukanja'.

"K vragu. Jedva čekam vikend da se napokon naspavam."

A kada dođe vikend ja se ustajem u 5:30 zbog roditelja. E pa ne želim više, želim psihički da dobijem neki svoj odmor,a tek fizički.

Nerasploženo sam navukla svoju bež suknju i crnu košulju. U glavi mi se odvrtio film poljubca sa Michaelom. Morala sam se malo više dotjerati,ipak on dolazi danas po mene.A i nešto smo kao dečko i cura?

Nasmiješila sam se sama sebi na tu pomisao, osjećala sam se kao da imam 15 a ne 22.

Da Michael nije zatrubio par puta ostala bih spavajući za stolom sa novinama u rukama i čajem koji nisam popila.

Uzela sam samo gutljaj i pojurila van.

"Oprosti što kasnim." Zadihala sam se silazeći niz stube i proklinjala što nema lift.

"Jutro." Osmijehnuo se i znala sam da mi nije zamjerio.

Uživala sam razgovarajući sa njim, jednostavno sam se osjećala posebno i moj mozak nije brinuo o ostalim stvarima.

___________________________________

Ponedjeljak je sporo prolazio,Michaela nisam puno viđala na poslu danas pa sam poslala tajnicu da mu prenese papirić u kojem sam ispisala "Dođi. P.S. I love you. ❤ "

____________________________________

Tek za nekoliko minuta Michael je ušao u moj ured gledajući ima li nekoga u hodniku.

"Nadam se da me nitko nije vidio." Zadnji put je bacio pogled iza sebe i tihim koracima došao do moga stola. Ja sam već sjedila na stolu i osmjehivala se davajući mu znak da priđe bliže.

"Kako si?" uhvatio me oko struka i ja sam stavila svoje ruke na njegova ramena.

"Odlično." Nakon neke pauze, dok smo podjelili nekoliko poljubaca sam uspijela upitati kako je on.

"Ti?" Ustala sam sa stola a suknja se podigla davajući slobodan prilaz Michaelu mojoj stražnjici što je i učinio.

Nisam očekivala odgovor nego sam željela još više njegovih poljubaca po cijelom tjelu....

"Moram ići." Vratio me je na stol i dao mi je blag osmijeh.

"Ja želim još." Mijenjala sam glas kao djete od pet godina grickajući ga po vratu.

"Na poslu smo." Napravio je ljutitu facu , kao da mi je dao znak da pretjerivam.Bilo mi je neugodno pa sam ga lagano odgurnula od sebe kako bih mogla sići sa stola. Popravila sam svoju suknju koja se izgužvala.

"Uredu,vidimo se sutra?" Sjela sam za stol i krenula preslagati papire koje sam razbacala po stolu sjedeći.

"Još večeras?"

"Ne mogu večeras. " Pokušala sam sakriti razočarenje koje mi je maloprije priredio.

"Ljuta si? Pa na poslu smo,pobogu Patricia." Udario je rukama od bokove i složio neku nedefinisano još ne viđenu facu.

"Ne. Samo ne mogu večeras."

"Uredu je.Shvaćam." Vratio je svoje  ruke u džepove.

"Idem ja." Pogledao me je još jednom da vidi želim li mu uzvratiti pogled ali ja sam nastavila sa slaganjem kemijski.

Izašao je iz ureda i ja sam odahnula jer sam ponovno sama sa svojim mislima gdje ih ne muti Michaelov otrov.

_____________________________________

15.11."14

"Halo?" podigla sam slušalicu nervozno jer sam bila prehlađena i ne raspoložena što je u zadnje vrijeme bila česta pojava kod mene.

"Ljubavi." Nasmiješio se u slušalicu i ja sam dobila neke pozitivne energije.

"Hej." Obrisala sam nos maramicom i bacila je na stol.Mrzila sam prehladu.

"Treba li ti neke lijekove donijeti? Još sam na poslu,navratim do tebe poslije posla,važi?"

*

"Neke tablete protiv glavobolje,grlobolje i kašlja."

*

"Zar je tako loše?" Osjetila sam zabrinutost u njegovom glasu.

*

"Proći će, ne brini."

*

"Onda vidimo se kasnije."

*

"Bok."

Nastavila sam se mučiti onako žalosna jer već 3 dana nisam bila na poslu .

______________________________________

Michael je donio lijekove i ja sam bila već ozdravila kada sam njega vidjela. Nisam dopuštala nikakve poljubce iako sam ih i saa željelaal nisam htjela da se on zarazi prehladom.

Ostatak večeri ostao je sa mnom gledajući "Sve što žena može poželjeti."

Napravio mi je čaj i palačinke. Bio je tako brižan i nježan. Obožavala sam njegovo savršeno građeno tjelo koje s tako dobro uklapalo u moju kuhinju.