Part 5.

1K 54 6
                                    

Idalje nisam mogla da verujem da je zapravo Harry Styles imao nekoga ko ga je voleo..Ne liči mi na osobu koju bi neko mogao voleti,možda zato što ga ja ne volim i ne podnosim.Pa mislim ko bi njega mogao voleti onako arogantnog i ne podnošljivog.Sedela sam na podu u biblioteci naslonjena na kraj jedne police i čitala knjigu.Anu Karenjinu.Nekada mi je zanimljivo šta dosada može učiniti čoveku,evo mene je naterala da pročitam ovu knjigu.Nikada zapravo nisam do sad pročitala tu knjigu,jer su svi srednjoškolci koje poznajem otvorili samo knjigu i pročitali prvih 5 strana i zatvorili kao što sam ja to uradila u srednjoj školi i zaključila za tih 5 strana da je knjiga previše dosadna,ali zapravo početak je malo bio dosadan,ali onda se odvija prava radnja u životu Ane Karenjine.Ona je bila prelepa,šarmantna,uzorna majka i žena državnog službenika..Imala je ljubavnika u kog je bila zaljubljena,ali ta jubav se završila tragično.On je nju ostavio,a muž i sin nisu hteli da čuju za nju i ona se bacila pod voz..I tek kada je njen ljubavnik shvatio da je zapravo voli saznao je da je mrtva.E,i posle mene pitaju zašto nikada nisam volela samu reč 'ljubav'.Vidite koliko god život Ane Karenjine bio loš,ona je jednostavno mogla da nastavi bez njih,ko ih jebe pa nisu jedini na ovome svetu..Sa čitanja prekinulo me otvaranje vrata.Nisam ni primetila da je već pao mrak.Na vrata je progvirio čupavi.Nasmejao se,a onda kada je video koju knjigu držim u ruci brzo mu je nestao osmeh i ušao je u sobu zatvarajući vrata.Na sebi je imao crne uske pantalone i crnu majicu.Kosa mu  je ostala ista dok mu je se parfem osećao na kilometar.I naravno da je imao smeđe cipele koje skoro nikada nije izuvao.Barem za ovo malo vremena što sam provela u kući to sam primetila.Prišao mi je i stao kraj mene.

'Šta to radiš?'-pitao je gledajući u knjigu pa u moje noge koje su bila otkrivene jer sam još uvek imala onu spavaćicu na sebi.Ustala sam i pogurala spavaćicu na dole iako je već bila u redu ja sam je neprestano vukla dole,jer sam se jednostavno osećala tako golo dok me je gledao ovako.Prošla sam pored njega ignorisajući ga i prišla polici gde je stajala knjiga.

'Šta te briga.'-vratila sam knjigu na mesto,a onda sam osetila kako mi je blago prišao i naslonio svoje telo na moje.Disanje mi se blago ubrzalo od njegove blizine,a srce počelo da kuca kao ludo.Osetila sam njegov vreo dah i miris mentola..Polako mi je prelazio svojom rukom preko kože moje desne ruke,na šta mi se telo naježilo.

'Pravo si njuškalo,zar ne?Barem ja znam kako mogu umiriti te tvoje bubice.'-rekao je nasmešeći se.Okrenula sam se ka njemu i pogledala ga ljutito.

'Styles,makni se.Šta si umislio da si?'-rekla sam pokušavajući da ga odgurnem od sebe,jer sam se osećala kao neka igračka koja mu trenutno služi za zajebavanje.On se samo nasmejao na to i uhvatio moje ruke i stavio ih iznad moje glave.Približio je glavu mom uhu i temperatura kao da se povećala za nekoliko stepeni.

'Kako sam te video toliko te želim.'-rekao je izdahnuvši na moje uvo,ove proste reči su me terale da pocrvenim..Nikada ni jedan muškarac nije pričao na ovaj način sa mnom i osećam se nekako..Drugačije?

'Želim i ja mnogo toga,pa ništa,Harry.'-rekla sam pokušavši da se odmaknem od njega,ali to su bili bezuspešni pokušaji.Bio je znatno jači od mene i nisam se mogla opirati,jer je svaki moj pokušaj bio bezuspešan.Nasmejao se,osetila sam njegov vreo dah na vratu i onda je polako spustio glavu i ostavio jedan poljubac na mom vratu.Nesvesno sam uzdahnula na šta me on pogledao i još više mu se proširio osmeh na licu.

'Znam da ti se sviđa.'-rekao je sa vragolastim osmehom na licu.Tako mrzim taj njegov osmeh i tu njegovu umišljenost da može da ima bilo koju devojku.

'Mislim da bi trebao da se pomeriš,Harry.'-rekla sam iskorišćavajući priliku da mu je stisak popustio i odgurnula sam ga.

'Pa barem sam malo napredovao,zar ne?'-rekao je odmaknuvši se od mene i mogla sam pobeći ali sam ga pogledala zbunjeno.I on je to primetio i prošao kroz kosu sa jednom rukom dok je drugu držao u svom džepu.

Maybe We're FireproofWhere stories live. Discover now