Part 22.

665 50 30
                                    

Promatrala sam njegova široka ramena i leđa u neverici. Ova bela majica na njemu mu je jasno ocrtavala leđa i mišiće iz providele su mu se tetovaže na njoj. Njegov fizički izgled me je zaneo toliko da sam zaboravila na trenutak šta je on rekao. Stajao je ispred mene okrenut leđima i bila sam uskraćena pogleda na njegove oči i njegove grudi.

'Sviđaš mi se i želim te, ali ja sam loš i sjeban čovek. I toliko puta se dogovorim sa sobom da te na vreme spasim i oteram od sve ove sjebanosti koja dolazi sa mnom, ali jednostavno ne mogu. Ima nešto u meni što te toliko želi.' uzdahnuo je i napokon se okrenuo ka meni. Dok sam ja sedela idalje u neverici da sam ovde, da mi on to sve govori. A onda sa tim dolazi i pitanje tipa Zašto baš ja od milion žena na ovom svetu. Na kraju je seo na fotelju preko puta mene i savio se i stavio glavu u šake, od čega su mu mišići još više došli do izražaja, a ja sam uhvatila kako grckam usnicu i posmatram ga. Neko vreme sam ga gledala, a onda mi je pitanje došlo samo. I šta ja sada trebam da radim? Ostavio me bez teksta, a onda samo seo. 

'Nisi ti sjeban, Harr.' napokon sam promumlala, ali on kao da me nije slušao, bile su to reči koje sam jedino mogla reći kao utehu. Sviđao mi se, ali mislim da je potrebno mnogo više da bih mogla da se uputim uz sve ovo sa njim. Neko vreme sam se premišljala oko sledećeg koraka i napokon sam smogla snage i ustala sam, prišla njemu i uhvatiila ga za ruku nakon čega je on podigao glavu i pogledao me. Izgledao je predivno kada je podigao svoju snenu facu i pogledao me zelenim očima koje ću ja mislim uvek pamtiti. Kako je podigao glavu, skupila sam smelosti i sela mu u krilo. On je napravio iznenađenu facu, a ja sam stavila moje obe šake na njegove obraze. Osećam kako mi šake drhte dok ja udaljenosti ne znam šta pokušavam.

'Nisi sjeban. Uprkos svemu što se desilo između nas.. Mislim da si suprotno od toga. Ti si dobar čovek, divan iznutra, samo što to retko pokazuješ.' otvorila sam se. Uprkos svemu. Uprkos tome da posle ovoga on može da me sjebe, ili da me ismeva. Ne znam ni odakle sam izvukla ove reči, jer čak ni ne znam jedan mali sitan detalj o njemu.

Čovek ti rekao da je izugbio porodicu, a ti bi zvezde sa neba još. Ne mora mi reći svoju najveću tajnu, ali barem neku sitnicu o sebi.Ima li nekoga od rodbine? Ili je sasvim sam? Mada ne verujem, mora da ima nekoga. Iz razmišljanja o njemu prekinuo me njegov duboki glas.

'Ti ne razumeš.' posmatrala sam njegove usne dok je to pričao i onda kada je krenuo da nastavi poljubila sam ga. To bi trebalo dosta toga da mu kaže. Činilo se kao da je sve u trenutku usporeno, ali bilo je i prebrzo nego što smo mislili. Poljubiti ga ponovo nakon dugog perioda bilo je kao da je to sve što sam želela. Stavio je svoje ruke na moju zadnjicu i stisnuo je. Ukus peperminta me je navodio da ga još više ljubim. Pomerila sam svoje ruke sa njegovog obraza i stavila ih u kosu, približavajući ga sebi  produbljujući poljubac. Imala sam osećaj duboko u sebi da bih ovo mogla ceo dan raditi i ne bi mi dosadilo, ne bi me prošla želja za njim. Usne su mu bile mekane, ali u isto vreme i malo hrapave i činile su da još više uživam u poljubcu. Odvojio je usne od mojih i naslonio čelo na moje. Ubrzano smo disali oboje, i prsa su nam se pomerala ritmično dok smo se borili doći do vazduha. Njegov dah je dodatno povećavao temperaturu na mojim obrazima, na trenutak sam pomislila da ću se istopiti od njega.

'Šta mi radiš?' Napokon je došao do vazduha i čula sam hrapavi i promukao glas koji probudi sve nadražaje u meni, posle ovog poljubca je izgledao kao da je sve što sam htela čuti. Polako sam otvorila svoje oči i pogledala u njegove usne, pa u oči i nasmešila se.

'Želim ići sa tobom polako, Kath. Ne želim da brzam.' stavio je svoju šaku na moj obraz i nežno me gladio svojim palcem po obrazu. Naslonila sam glavu na njegov dlan i zatvorila oči, uživajući u njegovom dodiru. Da mi je neko pričao da ću da završim ovde sa Harry-em u ovakvom položaju, rekla bih mu da su to gluposti. Stavila sam nežno svoju ruku preko njegove i uhvatila je.

'Pa, kako to polako izgleda?' nasmešila sam se kada sam ga napokon ponovo pogledala u oči koje su promatrale svaki moj pokret usana ili očiju. Zelene oči pune iščekivanja, a još više patnje.

'Pa, družićemo se i videti kuda ovo sve vodi. Ne želim da se upuštam u nešto ako se ja tebi ne sviđam.' zagrizao je usnicu, a ja sam sklonila njegovu ruku sa obraza i svojim malenim prstima prešla preko plikova koji su nastali sviranjem gitare. Po plikovima na ruci rekla bih da je dugo svira, što je još jedna iznenađujuća stvar kod Stylesa, jer nisam primetila da svira gitaru, a nije ni da smo pričali o tome. 

'Harry.' ustala sam iz njegovog krila i prišla nekoj polici i prekrstila ruke.

'Kako misliš da se upustim u nešto, a ne poznajem te nimalo?' okrenula sam se ka njemu, a on je ustao sa fotelje na kojoj je sedeo i prišao mi.Spustio je svoju ruku na moje rame i klimnuo glavom.

'Treba mi vreme, Kath. Ali, mogu ti reći barem neke sitnice, mislim.' pogledala sam ga iznenađeno. Mislila sam da će mi reći da ne može, ali.. Šta je ovo? 

'Šta?Stvarno ćeš mi nešto reći?' umesto odgovora povukao me je za ruku i seo je na istu onu fotelju i povukao me sebi u krilo. Nežno je prstima prelazio preko mojih leđa, i uzdahnuo duboko.

'Pa, nakon one nesreće.. Otišao sam kod jedinog bliskog rođaka kog sam voleo.. Tatinog rođenog brata, mog strica. Živeo sam tamo, nekako sam uspeo da završim školovanje, uprkos smetnjama moje male sestrice, Helly, nekako sam završio.' sve vreme sam ga gledala i prelazila nežno prstima preko njegove ruke.

'Onda, sam polako rešio da postanem samostalan. Stric mi je kupio stan, u koji smo se Zayn i ja uselili, a tek kasnije upoznali i ostatak grupe. Kada sam upoznao Liamovu mamu, davala mi je savete kada god bih otišao kod Liama, pričao sam sa njom o svemu, i svaki put bih svatio koliko mi moja mama nedostaje.' tada je se prelomio. Naslonio je glavu na moje rame i jecao, gušio se u suzama. Toliko godina bez roditelja, mora da je se osećao usamljeno. Stavila sam svoju ruku na njegovu glavu i gladila ga po kosi.

'Shh, Harr. Nisi ti kriv, kurva sudbina.' nežno sam rekla.

'Nedostaju mi, Kath. Poslednji zagrljaj sa njima počinje da mi nedostaje. Toliko godina se osećam usamljeno. Ne želim više ovaj osećaj kraj sebe.' rekao je kroz jecaj, a ja sam mu odaljila glavu od mog ramena, a on je pogledom prelazio preko moga lica. Obrisala sam mu nežno suze i skupila hrabrosti.

'Ne plači. Nisi više sam, imaš mene.' rekla sam i spustila svoje usne na njegove.

A/N

I eto ga dugoo očekivani nastavaak. Želim da se zahvalim na 9,6K pregleda ne mogu da verujem da moja priča ima toliko sa samo 22 dela. Divniii ste ljudii volim vas! A sada, želim da se izvinim jer nije dugo bilo nastavaka, ali obećavam da će biti redovniji nastavci kada budem sredila ocene. Pokvarila sam se u školi užasno i sada koristim priliku da popravim ocene dok je vreme.
Napisala sam uvod za moju novu priču Mystery.. bacite pogleed. Nju ću verovatno pisati ili posle ove, ili ujedno sa ovom. Videću. Bacite pogleed, voteajte i DODAJTE JE U LIBRARY da bi vam stizala obaveštenja o nastavcima!
Takođe voteajte i komajte ovaj nastavak, a ja sada idem. Ly! ♥
Pogledajte Mystery i dodajte u Library, još jednom da kažem.

Maybe We're FireproofDove le storie prendono vita. Scoprilo ora