Pogubna privlačnost #7

Prošlost

Kažu da srce ne može da ti se slomi.
Kažu da ne može doktor da ga liječi.
Kažu da ne može srce da te boli, ne u smislu fizičkog bola koji može da se definiše na medicinski način.

Kažu budale svašta.

Sve ono što im nije pojmljivo, i što im je teško za objasniti oni to odluče da opišu na način na koji je prihvatljivo umu naučnika.
Ili pak objasne na način da i obični laik shvati, prosto i jednostavno kažu ne može.

A ipak svi znamo da može.

Svi smo mi bolovali od slomljenog srca, i liječili tu bol u alkoholu ili slatkišima.
Kugla sladoleda ili čaša vina kao magična pilula koja bi trebala da malo olakša, a ipak ne pomaže zaista.

Sjedim i pijem.
Ovaj naučnik u meni je umro, shvatio čovjek da nema rešenja onda kada mi je to rešenje bilo najpotrebnije.
Onaj štreber koji je znao odgovore na sva pitanja je nestao.
Ovaj muškarac što pije kao da nema sutra, iako do ovog momenta nije nikada ni probao alkohol, on mi je nepoznat.

Ali je on muškarac koji moram biti.

Bacam muzičarima još jednu novčanicu samo da nadglasaju ovaj zvuk koji čujem.

Zvuk svadbene kolone koja odjekuje u mojim mislima iako je kolona već odavno prošla.

Prvo piće sam popio kad je osvanulo jutro, a poslednje na kom ću stati će biti kad padne veče i kad budem znao da je ona postala njegova žena.

Bio sam joj sve što je željela, učinio sam sve što sam mogao, pa ipak ona ovoga dana postaje njegova.
Potpisuje papir na kom potvrđuje i mastilom na papiru da je njegova, i u očima Boga i u očima zakona.
A ja sjedim i maštam da me njena ruka potapše po ramenu i da mi kaže da se pokajala, i da to nije muškarac pokraj kojeg želi biti, buditi se i živiti.

Ispijam još jednu dok muzika pokušava da nadjača sve zvuke iako ja i dalje čujem zvuke svatova.

Pijem pokušavajući da zamaglim sjećanja, ali njen lik sve jasnije vidim u glavi.

Pijem jer se opraštam, od ovog grada, ovih ljudi, i ovog života.
I jer se opraštam od nje.
Moje prve ljubavi, djevojke za koju sam bio spreman da zgazim u pakao ako treba, a ona se svojevoljno bacila u naručje đavolu.

I pijem jer se opraštam od sebe.

Onog kakav sam bio, onog kakav sam želio postati i onog tužnog naivnog štrebera koga su iskoristili svi, ali ipak ona najviše.

Pijem kao da ne postoji sutra, jer za muškarca kakav sam bio i za djevojku koju sam volio, sutra i ne postoji.

Kad osvane novo jutro ja više neću spomenuti njeno ime, niti ću da mislim na nju.
Kad osvane novo jutro biću novi čovjek, biću nova osoba.
Biću jedan sasvim novi muškarac a ne naivni dječak.

I više se nikada neću vratiti u ovo mjesto.
Jer ako se ikada vratim ona treba da se pazi, za sve ono što sam prećutio, oprostio i pustio, ovaj novi muškarac neće sigurno.

Bacam još jednu novčanicu za sto i ispijam još jednu čašu.
Ispijam je i puštam suzu za osobom koju je ubila svojim postupcima.

Osobu kakva sam bio, znajući da ću dok se ona sutradan bude budila pokraj njega, ja ću već biti daleko odavde.
Daleko od ovog mjesta i ovih ljudi, daleko od nje.

A kada se vratim, i kada upozna muškarca kojeg je stvorila shvatiće da se neki grijesi naplaćuju sa kamatama.
A taj muškarac će doći da naplati sve.

Ispijam još jednu čašu, dok muzika svira, iako u mom uhu odjekuje samo jedan zvuk.

Zvuk koji nikada neću da zaboravim.
Zvuk koji je ubio jednog zaljubljenog dječaka velikog srca, i rodio muškarca koji ne oprašta, i koji ne zna da voli.

Bacam novčanicu na sto, i izlazim iz kafane, ostavljajući iza sebe sve što me boljelo, sve što sam volio i sve što sam bio.

Zavolio sam je čim sam je sreo, čim sam je ugledao, bila je to instant privlačnost.
Ali kao što leptira privlači plamen koji ga ubije, tako je i ona bila meni.
Moja pogubna privlačnost.

I bio sam svjestan da me je nesvjesno zavela, ali da me je potpuno svjesno ubila.
I zbog toga je kriva.

A grijesi kad stignu na naplatu se ne mogu izbjeći, niti ogoditi.
Mogu se samo prihvatiti jer smo svjesno od anđela napravili đavola, a kod takvih đavola se ne prihvataju izvinjenja.

Ovo je samo mali uvod koji sam morala objaviti, iako je ovo priča koju poslednju pišem. Ostale pripremam kako bi nastavke mogla da postavljam svaki dan.
Kako vam se čini ovaj uvod ?
❤️❤️❤️❤️❤️