Stvorit ću te od sjećanja

Untitled Part 1

Stvorit ću te od sjećanja.
Mala stopala, trideset i još koji broj, koja si zimi grijala na mojim nogama.
Struk koji sam nježno obuhvaćao prilikom svih tvojih pokušaja da me naučiš plesati, krojen od nekih bogova, za moje ruke.
Koža, taj oklop toliko mek na dodir i miris koji u sebi nosi najukusnije voće i neke nikad otkrivene cvjetove. Dlanovi, razigrani prsti, način na koji si me hrabrila njima, podižući mi bradu kad bih se trebao sukobiti sa svijetom.
Usne, s kojih nikada nije sišla niti jedna ružna riječ, niti jedna psovka, kletva ili laž. Kojima si ljubila, kao da sve moje nemire prihvaćaš i liječiš.
Kosa, koja je prijateljstvo stvorila s vjetrom, s valovima, gravitacijom i svilom. Pa mi se nekako našla uz obraz, ili među prstima ili na usnama svaki put kada bih bio u tvojoj blizini.
Pogled, kojim si vidjela sve ono što se skrivalo unutar mene, bježeći od osuda, predrasuda i optužbi koje ljudi uvijek imaju kada ne vide kako si ti gledala.
Stvorit ću te od sjećanja.
Bit ćeš bosa, da izgleda kao da trčiš po travi i da ti uvijek, i kad sniježi i kad kiša natopi zemlju, i kad lišće zaigra po tlu, bude proljeće. Imat ćeš na sebi omiljenu haljinu, kakvu bi imala da danas plešeš sa mnom. Kosa će ti letjeti nebom, gdje ćeš prstima usmjeravati i moj pogled. Bit ćeš sačinjena od ljubavi, čak i kada te izgradim zbog nemoći, tuge, nedostajanja i bijesa.
Bit ćeš snažna, prisutna, voljena i moja.
Stvorit ću te od sjećanja.
Da te bude u mojim rukama. Da te bude, samo da te bude. I da svi prestanu govoriti kako te više nema.