"Dobro jutro, daddy" Silazivsi sa ogromih stepenica, spustila sam torbu na sto i nasula sebi kafu u moju omiljenu solju. Bila je to crna šolja na kojoj je Harry Potter i 'relikvije smrti'. Bože, koliko volim tu knjigu i Harrya i Rona i... Grubi glas me je prekinuo u maštanju
"Dobro jutro, Beth. Sta sam ja tebi rekao za tu kafu na prazan stomak?" Okrenuo se covjek crne kose i vec vidljivim borama na celu. Nasmijala sam se na njegovu izjavu jer me uvijek opominje oko toga.
"Jesi li naucila endokrini sistem?" Prevrnula sam ocima, jer sam zaboravila da mi je danas kontrolni. Nemam više snage ni za šta.
"Jesam, ali nisam sto posto sigurna" Ponovo se okrenuo i skinuo tiganj sa omletom u njemu i nasmijao mi se blagim osmijehom.
"Ne idem ni danas na posao, poludicu u onoj bolnici" Rekao je iznervirano i sjeo naspram mene.
"Tata, citav grad te poznaje kao perfektnog zubara. Zasto jednostavno ne otvoris privatnu ordinaciju?" Upitala sam ga, listajuci po twitteru.
"Ah, ma necemo o tome. Moram li te ja voziti u skolu?" Kada me je upitao udarila sam se po celu i brzo ustala, poljubivsi tatu
"Liam me ceka ispred kuce, ubice me" Istrcala sam i vidjela smedjeg momka, namrstenog lica. Njegova kuca je bila naspram moje i znali smo se od malih nogu. Njegova majka je znala moju, pa sam kao mala uvijek isla kod Liama da mi prica kakva je bila moja mama prije nego sto je umrla.
Dosla sam do njega i poljubila ga u obraz nasmijesivsi se slatko.
"Ovo je drugi put u ovoj sedmici da te cekam na ovakvoj hladnoci" Poceo se buniti kao i uobicajno a ja sam se samo nasmijala, stavivsi moju ruku pod njegovu da me zagrije.
Pogledao me je cudno kada sam to uradila.
"Sta gledas, brate? Zima mi je, moras me ugrijati" Rekla sam mu i on se prvi put nasmijao od jutros. Setajuci, uzivala sam u prelijepim ulicama Las Banosa dok me naravno, nije Liam prekinuo.
"Jesi li ucila?" Ja jesam streber i imam sve petice ali Liam je sve strebere-strebera presisao.
"Ma jesam malo, dosadilo mi je vise iskreno. Jedva cekam raspust" Malo se namrstio a onda nasmijao. To je cesto radio i uvijek mi je bilo cudno ali sada sam se navikla.
Usli smo u ogromnu skolu i krenuli prema ormaricima da uzmemo knjige. Svako na svoju stranu, jer je Liamov ormaric bio u potpuno drugom hodniku.
"Oh. Hej ljepotice" Momak sa kovrdzavom kosom, zelenim ocima i punim usnama je stao na moj ormaric.
"Mozes li se skloniti, molim te?" Upitala sam ga uljudno jer znam da je on najveci problem i u skoli a bogami i u citavom gradu.
"Poljubi me" Rekao je i napucio se dok sam se ja okrenula i nasmijala.
"Ne znam, mogu nas vidjeti svi" Rekla sam dok je on sirom otvorio oci i pokazao svoje bijele zube.
"Sta kazes o ostavi?" Upitao je sa jos vecim smijeskom na licu.
Uhvatila sam ga za ruku i odvukla ga do ostave.
"Nisam znao da si tako..."
"Laka?" Klimnuo je glavom
"Duso, ja sam djavo u odijelu andjela" Glomograsno se nasmijao dok sam ga ja uvukla u ostavu i ugasila svijetla
"A znaci volis u mraku? Stavila sam mu prst na usta i izasla napolje zakljucavsi ga unutra.
Kucnula sam i rekla
"Ne, nikada nisam voljela mrak" Nasmijala sam se i otisla na cas.
YOU ARE READING
Out Of Woods
FanfictionNegde se sve završava, a nama pripada samoća tame. Zar je morao glas tvoj da je probije i mene da pogodi? Zar veče ne svira svoju svirku sna pred tvojim vratima? I krilate zvezde zar se nikada ne pružaju tiho na nebu iznad tvoje nemilosrdne kule? -Z...