Dalas

8.8K 334 38
                                    

April 2019

Oups ! Cette image n'est pas conforme à nos directives de contenu. Afin de continuer la publication, veuillez la retirer ou mettre en ligne une autre image.

April 2019

Nikola i ja smo još neko vreme proveli u radnoj sobi, pričali smo o neobaveznim stvarima. Tačnije bile su to bitne stvari za upoznavanje, ali pošto smo prvo pričali o onoj najbitnijoj sve u poređenju sa tim je čista svakodnevnica. Malo o mojoj porodici, malo o poslu, pričali smo čak i Alekseju i Heleni, jer naravno on nju zna ceo život, što se može reći i za Alekseja i mene. Ne mogu reći i tu me je prijatno iznenadio, kada je počeo da se raspituje za njega.

„Znam Helena ima Kostu, ali koliko god ja poštovao Kostu, a ona ga volela kao svog brata ja sam je gledao kako odrasta i prosto koliko je teško mojoj sestri pao njen odlazak, toliko je i meni. Ona je moja druga sestra i moram da brinem za nju. Čujemo se često zapravo, od Tamare sam uspeo nešto da iščupam, iako znam da mi ona ne bi rekla sve, jer me dobro poznaje zna kakav sam bio nakon njenog raskida sa Urošem.", odmahne glavom i nasmeje se, pa me pogleda i nastavi dalje, „Od tada mi kaže sve, ali u zamotanoj formi da se ne bih brinuo ili da se ne bih nervirao. Jer to je ona, uvek drugi na prvom mestu, Helena je malo drugačija, život ju je kalio, ali ispod te jake površine krije se još jedna Tamara. Zato bih voleo ako bi mi ukratko ispričao o Alekseju, ništa previše naravno, ali ono što bih i sam saznao da ga malo istražim. I da znam da je brat Kostine žene, taj deo možes da preskočiš.", nasmejano kaže i sedne u fotelju, jer stojimo već Boga pitaj koliko i da on nije seo, ja ne bih ni primetio da postoje fotelje ovde.

Nasmejao sam se na njegovu izjavu, jer svima je poznato kako su se Aleksej i Helena upoznali, malo je budala kao što je on, ja sam malo manja budala, ali samo malo manja. To sam i rekao Nikoli. U suštini pričao sam mu kako smo se upoznali, koliko se dugo znamo, malo o njemu kakav je privatno jer svi mi imamo onu sliku za javnost i onu sliku za privatno. Ne kažem nas trojica baš imamo divnu sliku u javnosti, kad malo bolje razmislim i Kosta isto. Bože, dobro smo mi i našli normalne devojke, pošto smo mi očigledno sve samo ne normalni za javnost. Razgovor je trajao ne znam koliko dugo i trajao bi sigurno još da njihov tata nije ušao i rekao nešto zbog čega se Nikola nasmejao. Pogledao sam ga u čudu, jer nisam razumeo reč jednu, znači moram naučiti srpski jer ovako ne ide.

„Kaže da će Tamara da napravi rupu na podu koliko se šeta u krug. I da pričamo skoro dva sata."

„Dva sata? Zaista? Kako je vreme brzo prošlo.", nasmejano kažem i onda pogledam Stefana, njihovog oca i zamolim Nikolu za uslugu, „Pošto znam da me vaš otac neće razumeti šta mu pričam, ali poznajem pogled u njegovim očima, možeš li mu samo reći da ne brine? Znam kako sve izgleda i da će se ona eventualno, ako Bog da, preseliti sa mnom u Čikago i zato želim da zna da ću je čuvati kao malo vode na dlanu.", Nikola je klimnuo glavom i preneo Stefanu sve što sam ja upravo rekao, barem se nadam, jer sam video kako kllima glavom i Nikoli govori nešto i pokažuje na mene, zatim mi pruža ruku. Prihvatim njegovu ruku i pre nego što mi je Nikola preveo, jer mi je osećaj tako rekao.

„Rekao je da je znao čim te je video da si dobar, ali napaćen čovek. Ceo svoj život je sa ljudima i zna da ih pročita nakon jednog pogleda, a ti si gledao našu Tamaru kao da ti je sve na svetu. Ona pored tebe cveta i srećna je, jer iako nam je godinama pokazivala sreću mi smo znali da joj duša vene. Videti nju srećnu je nama nešto najbitnije i čuvaj je. Dodao bih samo još ovo, nemoj da te zavara njegova mirna narav, kada je ona u pitanju on je gori nego ja, veruj mi.", klimnuo sam glavom iako nisam razumeo, jer kao što je već Nikola rekao sestru nemam, a nemam ni ćerku, nadam se da ću jednoga dana imati malenu kopiju nje, jer sa njom bih to mogao.

Noć istine🔚Où les histoires vivent. Découvrez maintenant