Samo On

LUKAS

4 godine kasnije....

Borim se da otvorim oči, ali mi to ne uspijeva. Svjestan sam nekih pokreta oko mene, zvukova aparata...ali nemogu otvorit oči. A jebeno ih želim otvorit. Zelim vidjeti taj aparat, zelim vidjeti bilo sto ili bilo koga osim nje.
Njen uplakan lik koji kida moje srce za koje nisam ni znao da moze toliko zaboljeti...odmah iza nje kamion i onda nista...crnilo i tama. Neznam koliko ležim ovdje, mozda koji dan...loše mi je i tama me ponovno uvlači. Odupirem se ali je jača. Ana...

5 mjeseci kasnije...

-Lukas?? Lukas jeli me cujes??

Iz daljine cujem glas svog brata. Jebene oči otvorite se!  Trgni se budalo mislim sam sebi.

-Lukas?? Heeej brate.

Uspio sam. Jebem ti sve uspio sam. Vidim svog brata. Gledam ga i vidim da place. Koji kurac place???

-Lukas..
-Da to mi je ime...k vragu daj mi vode. Zasto mi je grlo ovako suho??

Sebastian odmah odlazi do sestre i uzima vodu. Pogledam oko sebe. U svojoj sam klinici to odmah prepoznajem. U apartmanu, oko mene su svi moguci strojevi. Pogledam kroz prozor i vidim...cekaj sto vidim???? Snijeg? Kakav snijeg??? Kako???

-Sebastijan zasto vani pada snijeg??
-Vjerovatno zato jer je 12.mjesec.
-Koji kurac? 12.mjesec???
-Lukas bio si u komi. Morao si biti u induciranoj komi.
-U jebenoj komi sam mjesecima?? Moje dijete? Ana? Jebote!!!!
-Lukas smiri se. Mari daj mu nesto za smirenje.
-Da se nisi usudio. Pocupat cu sve ove kablove Boga mi.
-Onda se izvoli smirit!
-Koliko ležim ovdje? Molim te nemoj mi reci da sam propustio ŕođenje svog djeteta??

Znam da smo se Ana i ja razisli. Znam da sam bio bijesan i izgovorio hrpu sranja. Sve ti jebem.

-Lukas u komi si zadnje 4 godine i skoro 6 mjeseci.
-MOLIM??????????????
-Mari odmah! Za smirenje...

Od jebenog šoka ne reagiram i gledam sestru kako ubrizgava nesto u mene. Ne govorim, ne dišem. 4 godine, jebene 4 godine. Tama me ponovno uvlači.

Budim se i vidim da je noc. Bijesan sam na Sebastiana. Toliko pitanja, a on idiot me uspava.

-Jesi smiren sada?
-Drogiras me pa pitas gluposti.
- Lukas tek si se probudio iz kome. Ne smijes se uzbuđivati. Ako si smiren idemo korak po korak. Odgovorit cu ti na pitanja.
- Ana i moje dijete???
-Ana je rodila predivnu djevojcicu. Zove se Lena.
- Djevojcicu?-moje srce usporava. Imam djevojcicu. Cekaj Ana je nosila sina. Bio sam na ultrazvuku.
- Znam o cemu razmisljas. Ocito  ultrazvuk nije bio precizan. Nekad se beba okrene i jebiga ga.
-Moja kcer...Lena?
-  Da, dala joj je ime u čast tvoje majke Magdalene.

Osjecam suze kako mi klize. Nisam plakao ni na majcinu pogrebu, nisam plakao ni kad mi je najbolji prijatelj poginuo. Nisam plakao nad svim sranjima koja su me zadesila, sad placem.

-Reci mi jos..
-Ok. Znam neke stvari, ne detalje. S Anom se cujem povremeno. Ipak sam Leni stric i Lukas ona je predivna i pametna i slatka i sve. Ona je sve. Ana i Aco su se preselili u Zagreb. Ona sad radi u računovodstvu T-coma. Karlo sad ima 16 i igra za juniorsku postavu Dinama....

Zadrzavam dah. Jebote Karlo ima 16. Aco...zasto se Aco preselio s njom. Jesu sad skupa, jel on odgaja moju kcer.

-O cemu razmisljas? Ako ti je ovo previse stat cemo.
- Ne , ne nemoj stat. Jeli Ana zna za mene?
- Naravno da zna. Kakvo je to pitanje Lukas. Bila je slomljena. Dolazila je često prvu godinu, drugu manje... jbg život nas cesto odnese u druge smjerove od planiranih.
-Da pricaj mi o tome...
- Imam slike od Lene ako zelis..
-Da jebeno da zelim.

Uzimam njegov mobitel i listam. Bože predivna je. Tako savrsena. Ima plavu dugu kosicu, Anine plave oči, ali osim toga ona je moja kopija. Gledam kako od bebe nastaje predivna djevojcica. Moja djevojcica. Na nekim slikama vidim i Karla. Ogroman je. Momak, a bio je djecacic.
Vidim i nju. Anu. Nije ostarila ni dana. Ako je to uopce moguce izgleda jos ljepsa nego prije. Nasmijana i zagrljena sa mojom djevojcicom. Znam da joj je dobra mama. Aco je isto tu. To me kopa, uzasno me kopa. Na nekim slikama je i Sebastian. Ljubomoran sam jer je on upoznao moju djevojcicu, grlio je i uspavljivao. Sve ono sto sam ja trebao radit umjesto da lezim ko jebeni balvan 5 godina na prokletom krevetu.

-Lukas javio sam Ani da si se probudio. Mislim da ima pravo znati .
- I sto je rekla? Jel se razocarala?
- Idiot si. Plakala je. Od srece naravno. Misli sta zelis, ali ona ima ispunjen zivot. Uspjela je sama.
- Drago mi je zbog nje..oprosti.
- Znam da je. Slusaj idem sad jer imam obici neke pacijente. Odmori se.
- Da narvno. Jer nakon godina lezanja samo mi odmor treba.
- Jutro je pametnije od veceri Lukas.
- Ostavi mi svoj mobitel molim te. Zelim..
- Znam. Nema problema. Laku noc brate
- Laku noc Sebastian. I hvala.

On odlazi i ostavlja me samog sa mojim demonima. Gledam ponovno slike i vec znam da volim to malo bice svim svojim srcem. Odjednom mob zazvoni. Na ekranu velikim slovima pise ZLATO❤. Tko je dovraga zlato? Mozda neka cura koja se sad brine zasto joj se ne javlja.

- Halo?

Muk sa druge strane, kao da cujem smrcanje.

-Halo, dobili ste Sebastianov mobitel.
- Lukas?? Jesi to zbilja ti?

Ana. Ana je zlato. Isuse jebeni Bože.

-Ana?
- Da ja sam. O Bože ziv si. Budan si.
- Sebastian nije tu- odgovaram hladno
- Oprosti, oprosti zvala sam ga da vidim kako si ti. Jos ne vjerujem. Lena dođi, tata je na telefonu.

Lena...o Bože. O Bože..

-Tatica??
-Lena?? Ljubavi..- jebem ti koji glasic. Srce ce mi puknit.
-Mamica je jekja da ši še pjobudio i to je supej. Sad me mozes vozit na motoju.
- Da da, zlato vozat cemo se na motoru. Jedva cekam.
- Oki. Gle tatice ja sad mojam ici jej gjedam neki fijm sa Acom. Pusaaaa.
Mamaaaa tejefooon!
-Heeej sorry, gleda Sumrak sagu. Sad se pretvaraju u vukodlake.
- Nemam pojma sta je to Ana.
-Oo znati ces ne brini. I naravno i ti si tim Jacob ako planiras ikakav odnos s njom.

Nasmijem se na ovo. Jebote zaboravio sam kako smijeh zvuci.

-Lukas?
-Da?
- Doći ćemo. Moramo doći.
- Jedva cekam Ana...jedva cekam.
- Ok . O Bože mogla bi te satima sad slusat. Ali necu. Pustit cu te da odmaras. Vidimo se brzo.
-Vidimo se Ana.