-Mislim da bi stala u taj zagrljaj.- kažem dok ti mjerim udaljenost lakta i prstenjaka. -Da mislim da bi.- Kažem dok ti prolazim prstima od lakta do vrata. Pogledam još jednom da se uvjerim.
-Stala bi sigurno, ali moram isprobati- kažem dok glavu naslanjam na tvoja prsa i ruke ti stavljam na grudi, a ti svoje ruke stavljaš oko mene i spuštaš mi glavu na rame.
-Stala sam, vidiš- podižem pogled samo da bi vidjela kako mi se smiješiš. -Znala sam da ću stat- govorim ponosno kao da sam osvojila najviši vrh Himalaje. -Stala sam- kažem prigušeno jer mi je obraz priljubljen uz tvoju majicu. -Stala sam- kažem sama sebi ne vjerujući da napokon negdje pripadam u potpunosti.
-Stala si, samo mi ostani- kažeš lica uronjenog u moju kosu. A ja ispuštam uzdah kao da sam svih ovih godina dah držala i samo tebe čekala da napokon mogu disat punim plućima.
YOU ARE READING
Iznad površine
Randomsve ono što nikad nikom ne bi rekla moje misli proizašle iz životnih lekcija
