Uđem u predvorje s Romanovom rukom čvrsto omotanom oko svog struka. Prvi put vidim Romana u normalnoj odjeći koja se sastoji od kožne jakne s bijelom košuljom ispod nje i trapericama... Ali on i dalje ostaje isto čudovište za mene. Vidim kako Kasandra dolazi do nas. Izgleda zabrinuto.
"O, moja Ava... bila sam toliko zabrinuta za tebe" Kaže i zagrli me. Roman krene prema automobilu.
"O, moj Bože. Kaži mi da nije" Suze mi poteknu.
"Ava, Je li te povrijedio?"
Puno... Previše...
Trepnem i odmahnem glavom, pružajući joj mali osmijeh. Nije izgledala uvjereno, ali stisnem joj ruku i uđemo u auto. Roman zapovijedi "Do zračne luke" i automobil krene. Do aerodroma stignemo bez riječi. Kad se automobil zaustavi, čovjek otvori vrata i Roman izađe. Ken izađe s druge strane. Primijetim kako mi Roman pruži ruku kako bih je uzela. Trebam li? Znam posljedice odbijanja pa bez oklijevanja posegnem za njim. Uđemo unutra i sjednemo. Čovjek obučen u odijelo priđe nam.
"Gospodine, želite li malo osvježenja?" Upita. Roman ne odgovori.
"Ja bih kapućino molim te" Naredi Ken.
"A vi?" Reče gledajući me. Romanove oči susretnu moje.
"Ona će vodu i ostavi je na miru" Roman zapovijedi. Čovjek ga pogleda sa strahom i klimnem glavom. Zašto se taj čovjek tako ponaša? Je li ljut na mene? Izbija bijes na druge?
"Ava" Izbaci me iz misli.
"Pođi sa mnom" Kaže i ustane. Pogledam u Ken i ustanem zadržavajući pogled na zemlji. Pramen moje kose sklizne mi pred očima. Njegova ruka ga odgurne. Drhtim dok mi dodiriva lice... tim rukama... kojim me jučer uzeo na silu. Uhvati me za ruku i povede prema gore. Dnevni boravak na katu je prazan, bez ljudi i osoblja. Gurne me leđima u zid i uzdahnem. Njegove usne gladno napadnu moje. Gurne jezik unutra dok se ja trzam. Njegove ruke kliznu ispod moje haljine do koljena.
"R-Roman... stani. Molim te." Preklinjem ga. Izvuče se i zagleda u mene. Pogled mi putuje po tlu, ali ubrzo sam prisiljena pogledati u njega dok mu se prsti ukopavaju u moju čeljust. Zatvorim oči od straha.
"Da ovdje nisu prozori, uzeo bih te, ljubavi" Kaže čvrsto me držeći za čeljust.
"Otvori... Svoje... Oči" Zahtijeva. Oči mi se otvore i vidim njegove bijesne.
"Gledaj me kad razgovaram s tobom" Izjavi. Klimnem glavom. Njegove ruke krenu čvrsto na moj struk povlačeći me nemoguće bliže sebi.
"Dobra djevojka" Kaže dok me ljubi po vratu.
"Mmmm... let" Pokušavam ga zaustaviti. Zaustavi se i opet mi poljubi usne. Ovog puta, moram mu uzvratiti jer njegove snažne ruke miluju moju stražnjicu. Da sam ga odbila, ponovno bi me udario.
"Nisi jela jutros" Izjavi povlačeći me dolje. Čak i ako mi srce brzo tuče od straha, obrazi mi pocrvene zbog činjenice da me pritiska uz sebe.
"Jesi dobro?" Upita Ken. Kimnem glavom pijući vodu.
"Mogu li uzeti malo, ljubavi?" Roman me pita dok pijem i klimnem glavom. Otpije gutljaj. Bipolarna ličnost. Naš je let napokon najavljen i krenemo prema sjedalima. Roman sjedi pored mene s desne strane, a Ken sjedi u srednjem redu. Čim se smjestimo, domaćica nas pozdravi i donese nam šampanjac.
Roman ne uzme ništa za mene, ali se pobrine da napravi nešto svjetla. Pogledam prema Ken i vidim momka kako sjedi pored nje. Ubrzo dođe gospođa s vinom i ulije mi u čašu. Zahvalim joj se. Vino? Stvarno. Avion poleti. Ukočim se kad Romanova ruka dođe na moju.
"Još uvijek si bijesna na mene dušo?" Pita, odmahnem glavom i pustim tiho stenjanje dok ostavlja mokre poljupce po mom vratu.
"Trebam li ti naručiti nešto?" Pita. Hoću nešto, ali ljudi će tada pomisliti kakva sam žene, ionako ćemo uskoro dobiti ručak. Odmahnem glavom. Nakon sat vremena domaćica nas vodi prema gore u avionu. Sjednemo za okrugli stol na kojem je poslužen ručak. Kako ovo prvi razred ima?
Oči mi postanu teške čim stignemo do naših sjedala, primijetim kako Roman zatvara naš prostor daljinskim upravljačem ostavljajući nas nasamo. Pritisne gumb koji mi podigne sjedalo i napravi ga u obliku kreveta. Isto učini i sa svojim.
"Umorna?" Pita uzevši jaknu. Klimnem glavom.
Njegove ruke dođu do mojih prsa puštam duboki dah. Palac mi miluje mjesto i ostavi veliki crveni trag koji se nađe odmah ispod moje ključne kosti.
"Sad spavaj" Zatvorim oči i pustim se da me san preuzme.
Probudim se i osjetim dvije velike ruke na sebi. Jedna na mojem ramenu i jedna na struku, čvrsto me držeći. Ruke su mi držale njegovu bijelu majicu. Podignem glavu i vidim kako odmara svoje lice na lijevom obrazu i dalje u pospanom stanju. Tijelo mi se ukoči kad shvatim da spavam na Romanu. Pokušam se pomaknuti, ali on se ne makne ni centimetar. Glava mu se nagne čineći usne da se susretu s mojim čelom. Zacrvenim se dok mi se prsa trljala od njega zbog turbulencije aviona. Malo se uspravi, opet se ukočim.
"Jesi dobro spavala?" Upita. Lagano se odmaknem držeći ruke na njegovim prsima i klimnem glavom. Poljubi me u čelo. Lagano povuče svoje sjedalo da se nasloni na leđa u sjedećem položaju s rukama još uvijek omotanim oko mene.
"Što nije u redu Ava"
Što nije u redu!??? Na silu si me uzeo, pogrešno je!! Ponašaš se kao da se nikad ništa nije dogodilo i to nije u redu. Kako mogu živjeti s tim kad znam da će se to opet ponoviti.
"Reci mi" Zahtijeva. Skupim malo hrabrosti i progovorim.
"Natjerao si me.. jučer" Nekoliko minuta šuti.
"Bio sam bijesan. Ne volim da te netko drugi dodiruje" Prizna. Pogledam ga.
"Znači, ubio si ga i... i... prisilio mene?" Pogleda ponovno u mene.
"Žao mi je zbog onoga što sam učinio, znam da si povrijeđena, ali moraš znati da si moja" Izjavi. Spustim pogled dok mi se suze slijevaju niz obraze. Dakle, ukratko, ne poštuje me?
"Nikad nisi poštovao moje mišljenje" Govorim drhtavo. Ruke koje su omotane oko mene stegnu se.
"Volim te, više od ičega, i želim da to znaš... ne znam kako da izrazim svoje osjećaje... pa to pokažem, ali jučer sam se oduzeo, žao mi je Ava. Oprosti mi" Traži oprost.
"Znam ..." Kažem mu.
Nikad neću.
"Ali... ali... nećeš me više forsirati u takvo nešto?" Pitam i on klimne glavom, poljubi me strastveno. Uzvratim nesvjesno. U šoku se povučem, poljubila sam ga nazad. Pretpostavlja sam da ga mrzim... da sam ljuta na njega. Ugrizem se za usnicu. Malo se trgnem kad ga začujem kako reži.
"Ne grizi usnu" Kaže strogo.
"To je moja usna. Moja. Radit ću onako kako hoću" Pogledam u njega i vidim njegove oči ispunjene bijesom.
Sranje.
YOU ARE READING
Sve Moje 🔚
Romance"BILA si moja od onog trenutka kada sam te prvi put ugledao, to znači da ne možeš pobjeći od mene, niti možeš gledati ili razgovarati s drugim muškarcima...Shvatila?" Zadrhtim. "SHVATILA?" Zahtijevao je odgovor. Klimnem glavom. "Dobro... sad zatv...
