12.

9.6K 225 16
                                    

Otvorim oči kad osjetim bol na guzici. Duboko udahnem. Nisam primijetila da mi plahte silaze s prsa, nisam ni primijetila prisutnost pokraj sebe. Pogledam u stranu i odmah navučem plahte na grudi. Lice mu se ispuni bijesom. Skine plahte i stvori se iznad mene. Žestoko me poljubi, a ja uzvratim na silu. 

"Rekao sam ti ovo već tri puta. I kažem ti četvrti... ne sakrivaj se od mene..." Namrštim se dok me čvrsto steže oko zapešća.

"DAJ TO!!" Trgnem se na njegov glas. 

"D- da"

"Dobro" Skine plahte s mojih prsa, ostavljajući grudi potpuno gole i poljubi me u vrat. Zastenjem dok mi drhtaji lete niz tijelo. 

"Hmm... volim te tako puno dušo"

Ne..
Ne volis...

"M- Molim te." Ignorira moje molitve.  Kad se napokon zaustavi, zadrhtim.

"Istuširaj se, vodim te van". 

Zbunjeno ga pogledam. 
Gdje me vodi? 
Hoću li moći pobjeći?
Nadam se da ću dobiti tu priliku.

Ustane i izađe kroz vrata. Uđem u kupaonici i dugo se tuširam. Perem tijelo, dok njegov dodir pokušavam skinuti, ali ostaje. Kad izađem, na krevetu je siva vreća.

Je li to za mene?

Pogledam unutra. Stoji bilješka u kojoj piše 'odjeni me' Izvučem haljinu i pregledavam je. Prekrasna crvena sirena haljina, s vezom na leđima. Pitam se zašto hoće da se tako obučem. 

Sjećam se haljine za princeze koju mi ​​je otac donio kad sam imala 5 godina. Bilo je predivna. Nedostaje mi tata, puno.

Otjeram suze i krenem sušiti kosu. Nanosim šminku uključujući maskaru, svijetlo smeđe sjenilo i svijetlo crveni ruž. Proizvodi su od skupe marke. Sigurna sam da je bogataš... ali s vrlo lošom osobnošću prema meni.

Završim s haljinom. Odlično se uklapa uz moje tijelo. Izlažujući moj vitak struk. Napokon završim, uvlačeći se u crne potpetice koje su bile dovoljno udobne da se još jednom pogledam u ogledalo.

Zašto se oblačim za muškarca koji mi je uzeo život?

Gledam okolo u potragu za torbom, ali onda skužim... nemam mobitel, ne treba mi ništa, a može proći i slobodna ruka. Krenem prema stubama. Stavljam ruku na ogradu i koraknem stepenicama.

"R-Roman" Kažem promuklo. Spusti se dolje sa mnom. Njegova snažna muškobanjost ga učini još više privlačnijim. Moje ruke plaho leže na njegovim prsima. Stoji u crnom odijelu bez kravate. Prva dva gumba su otvorena. Polako me spusti i omota ruku oko mog struka. Treba mi minuta da se prilagodim u pete. 

"K- Kamo idemo?" Pitam dok me vodi u svoj crni automobil.

"Saznat ćeš" Sjednem unutra.

"R-Roman" Zazovem ga. 

"Hmm" Plašim se pitati ga ovu uslugu, ali jednostavno moram. 

"Mogu li, molim te, razgovarati s ocem?"

"Ne" Srce mi se slomi. Zašto mi ne da?

"Roman, molim te, rođendan mi je, molim te pusti me da razgovaram s njim... samo jednom" Molim ga da odobri.

"Možeš". Upućene su mu moje molitve. Izvadi mobitel i dok vozi pretraživa popis kontakata. Kad ga pronađe, nazove ga. Nakon dva zvona tata se javi.

"Vaša kći želi razgovarati s vama" Kaže i pruži mi mobitel. Lagano ga uzmem u ruku.

"Tata".

Sve Moje 🔚Dove le storie prendono vita. Scoprilo ora