POGLAVLJE 2

28 1 0
                                    

"Angie! Mozes li se pobrinuti za sto 7?" Laura se proderala iza sanka. Mogu, odgovorila sam joj. Uzela sam par menija i krenula prema stolu 7. Hodajuci prema stolu kada se podigla pogled i ugledala ko je za njim htjela sam se odmah okrenuti i poceti bjezati.

"Oprostite! Mi cekamo vec duze vrijeme! Mozemo li dobiti nase menije? Upitao je iznervirano. Zravo, ja sam Aneglina i ja cu da vas usluzim danas. Sta bih ste zeljli za pocetak? Upitala sam dok sam im oboma davala menije.

"Angelina," upicao je u soku. Mikael Bruks, moj bivsi muz.

Zelite li nesto da popijete? Upitala sam dok sam ga ignorisala. Angie! Kako si? Racel je upitala. Jeste li vec odlucili sta zelite bih ste zeljei da narucite? Pitala sam je dok sam ignorisala njeno pitanje.

"Nemoj da ignorises moju suprugu! Mikael se proderao na mene.

Izvinjavam se, ali nevjerujem da trebam da odgovaram na pitanja koja nisu bitna, i molicu lijepo da smanjis svoj ton glasa. Nisi jedini gost koji ovdje posluzujemo, rekla sam smireno.

Jesi li zaboravila ko sam ja? Ja mogu da zatvorim ovo mjesto! Opet je poceo da vice. Smireno sam rekla samo naprijed.

"Angie! Angelina! Moj andjele!" David je poceo da govori prilazeci prema meni iza ledja. Nemoj tako da me zoves! Rekla sam mu i pogledala ga ravno u oci. Angie, tvoja zgodna prijateljica se naljutila na mene sto sam te zaposlio. Hvala ti za pomoc, ali sada mozes da ides. Zvacu te kasnije, David je rekao dok me gurkao da krenem.

Okaj, vratila sam se za sto gdje su sjedile Janice and Jenny. Idemo, Jan je rekla. Uzela sam Jenny jer je nisam htjela da probudim posto je bila zaspala. Kada smo stigle kuci, stavila sam Jenny u njenu sobu na njen krevet i splazala se na pod pored njenoga kreveta i pocela tiho da placem dok sam zagnjurila glavu u svoja koljena.

Janice je usla tiho u sobu i upitala me jesam li dobro. Da jesam, rekla sam sigirno sada izgledam pateticno. Yup rekla je dok se nasmijesila, ali hej danas cu ti to progledati kroz prste. Osjetila sam kako mi telefon vibrira u dzepu jakne. Dosadno mi je!!! Gdje si? Dodi i spasi me? Nasmijala sam se na poruku koju sam dobila.

"Ugh! Moram na poso," rekla sam Janice.

Usla sam u lobi od zgrade i razgledala sve okolo, gledajuci gdje je recepcija. Razgledajuci ugledala sam djevojku za recepcijom koja je sjedila i bila zauzeta na svome mobilnome. Okrenula sam se i uputila se pravo ka njoj. "Izvinite," prokasljala sam se. Digla je pogled sa svoga telefona i pogledala mene. Izdignula je jednu obru dok me je gledala.

Da? Pitala je arogantno. Treba mi pomoc da nadjem odjel za zaposljavanje. Slagala sam joj, jer sam naravno znala sve gdje je sta pogotovo kada mi je najbolja drugarica radila na tome odjeljenju.

Na dvadesetom je spratu, odgovorila je izgledajuci da joj je dosadno.

E pa jeli mozes otici gore i reci im da imam problem sa osobom imenom, pogledala sam na njeno ime koje je imala na kratici oko vrata, "Shelby?"

Pogledala me zacudeno. I uzvratila sam joj isti pogled. Nijem mi trebamo da me moji radnici nepostuju.

Imamo li problem ovdje? Lukas, glavni u odjeljenju za zaposljavanje je upitao. Shelby ga je brzo pogledala i klimnula glavom u znaku ne. Lukas me pogledao I namrstio se. Uzvratila sam mu namrsteni pogled i to je bio nas tihi razgovor. Mi smo se uvijek razumijeli i kada bi se samo pogledali sta mislimo jer to smo stekli godinama kao dobri prijatelji.

"Ova gospodica ovdje, je bila jako neljubazna kada sam je pitala jako jednostavno pitanje. Jedva sam suzdrzala a da se ne odvalim smijati na sav glas. "Zeljela bi da popricam sa CEO ove zgrade".

"Zao mi je, ali niko nevidja CEO ovdje, cak je i djevojka rekla da nezna ko je CEO. Pogledala me kao da je pobijedila sto necu moci da razgovaram sa glavnim CEO.

E pa danas imas srece CEO je ovdje i siguran sam da ima vremena da poslusa vasu zalbu. Lukas se nasmijao, prati me odvescu te prema njenome uredu. Djevojka je izgledala skepticna, onda sokirana pa cak i preplasena.

Lukas i ja smo usli u lift, kada su se vrata zatvorila odvalio se smijati na sav glas.

"Lukas," rekla sam mu ime kroz i sam moj smijeh na ovo sve.

"Sta? rekao je, lice joj je bas izgledalo super. Nisam mogla a da cak i ja neprasnem u smijeh.

Znas li ko je zaposlio? Pitala sam.

Nemam pojma, rekao je.

Dali uopste znas ko je ona?

Neznam.

Imali ista a da ti znas o tome?

Nezna.

Bas si neozbiljan! Povisila sam glas od frustracije. Lukas se i dalje nastavi smijati. Dok se smijo malo sam ga udarila u rame.

"Ow! Prodero se. Znas i nisi bas toliko njeznja. Lift se zacuo sa zvonom i zaustavio se. Isplazila sam mu jezik i pocela brzo da idem prema svome uredu, i dok sam brzo hodala mahnula sam Moniki mojoj personalnoj astitentici. Lukas me cijelo vrijeme pratio, uso je zamnom u moj ured zatvorio vrata i reko sada nemas gdje vise pobjeci. Reko je glasno tok je uzivo u tome. Zguro me skroz uza zid da stvarno nisam imala gdje da maknem i nasal sam se izmedju njegovih ruku zatocena.

Pusti cu te jedino ako mi obecas da me vise neces udarati.

"Dodirnula sam obraz prstom, izgledajuci kao da razmisljam. Hmmm da vidim razmislicu o tome, "ne".

Okaj, ako tako kazes, podigo je ruke kako bi zagradio da mogu bilo gdje da pobjegnem, e pa onda mi ne preostaje bas puno izbora. Skontala sam brzo sta zeli da uradi, i pokusala sam da se izvucem i pobjegnem ali uhvatio me. Poceo je da me skakilja. Obecaj da me neces vise udaradi. Okaj, okaj obecajem da necu vise rekla sam izmedju osmijeha.

******

Novi ZivotWhere stories live. Discover now