Napokon shvatiš tajnu života što se krije iza surove stvarnosti. I postane ti jasno. Malo je dovoljno o za sreću, a još manje za suze, ali biti šaren u moru jednoličnih jednokromatskih bića je biti sretan i tužan istovremeno. Nije to loše niti dobro. Na tebi je kako ćeš to upotrjebiti. Ti možeš osjetiti, vidjeti, osluškivati u detalje. A što oni mogu? Zadovoljiti se površnošću, neprimjerenosti i ono najgore dovoljnosti. Tebe ubija monotonija. Ti nisi za dovoljnost. Ti mičeš planine, kreiraš nove stvari, tražiš detalje u detaljima. Zato budi ptica, vjetar, glas... Budi promjena!
