Zar sam ja ona koja leti?
Mač pod vratom šuplja je priča za tebe.
Ostrvo smrti, žal za otadžbinom.
Ne postojim.
Zar ja?
Junače, zguli kožu i oslobodi se!
Ne plači u sumrak.
Bojiš se i mene.
Vođo svih supstanci, dječače neba, tvoja božansko plava kosa se pretvara u zlato.
Dodir je ono za čim žudim otkad sam umrla od tuge.
Tamnica se pretvara u zvijezdu daleku, ne vidiš me.
Olako skidam šipke i spašavam te.
Ne brini se. Ne sanjaš.
Kreni za mnom prinče.
Ti za moje moći ne znaš.
Hrabri su vitezovi došli u zamak po kosti tvoje teške, po ruke napaćene, po oči plakale za djevojčinim srcem ukradenim.
Vojsku božansku poslala bih
da se jedna duša ljudska sačuva.
Ne kaj se!
Umrijeh u zvijerskim raljama,
daleko sam ti bila, prinče moj,
nije za mene spasa bilo.
Zaboravi na muke,
oprosti bezdušnima.
Tvoji ljepši dani dolaze, zlatna glavo, vrijedna ratova svih planeta i sunčevih sistema.
Ostaj u sreći, a uzdaj se u svaki žižak iz plamena koji grije tvoje srce,
jer znaj,
tamo negdje ja počivam.
