Ovo pisem jer ne mogu njemu.
Volim ga.. Cak mozda nekad vise od sebe.
Krivo mi bude kad se sjetim svadja stalnih sto imamo i suza mojih koje ne mogu kontrolisati. Osjecam se prazno i baceno u smece. Kao da pola godine nisam bila dovoljna niti dovoljno volila. Ali osjecam se kao da si me lagao... Jer svaki dan otkrivam novog tebe. Tebe sto čak i ne znam dovoljno u nekim djelovima. Svaki put kad sam s tobom kao da sam s drugačijim ljudima. Ali ti nikad nisi skontao sta je tvoja mala curica htjela od tebe. Htjela ti je sve najbolje. Ti to nisi vidio. Vidio si samo bezvrijedno raspravljanje i ljutnju. Na pocetku, mislila sam da si ti taj koji voli vise u vezi. Tek sada vidim da sam to opet ja. Opet ja, naivna i mlada, ljubomorna i nesigurna. Priznajem, osjecam se previše nesigurno u sebe da ne mogu ti vjerovati. I znam da ćeš ti lakse preboliti nego ja. I da je tebi sve lakše. Lakse naci drugu osobu da na njoj vrijeme trošiš, ja necu vise tražiti. Ne mogu. Bit ce ti lakse zaboraviti nas prvi poljubac i prvo držanje za ruku. Ti si vec prošao ove stvari. Ja nisam. Ja nisam nikad se osjecala voljeno, nit sam volila. Možda jer sam tek počela ziviti...
Volim te
