Ne dam te - Završena

189. i 190 Dio

189
-Andrej Pov
-Gledala je u mene suznim očima i odjednom me samo zagrlila. Taj tren sam pomislio, sada mogu i umrijeti. Sve što sam trebao je samo još jedan njen zagrljaj. Zašto je uvijek mislila o nekoj drugoj, njeno mjesto u mom srcu nitko nije mogao poljuljati.
ANA: Ja, ja idem do wc-a. Ne osjećam se najbolje
JA: Jesi u redu? Hoćeš da odem s tobom?
ANA: Ne, ostani tu sa Hanom
-Otišla je, a ja sam pogledao u Hanu i ona mi se nasmijala. Ne mogu se točno sjetiti koliko je prošlo od njezinog rođenja, ali dosta je porasla. Kako bih se i sjetio kad ne brojim dane od kad je Ana otišla. Podigao sam je i stavio kod sebe u krilo.
JA: Ja sam htio tebe da zavolim, htio sam da budeš moje dijete.
-Samo me gledala svojim plavim okicama
JA: Kada si se rodila razmišljao sam. Htio sam te uzeti kako bi oni patili. Ali onda sam se zapitao kakav je to čovjek koji će uzeti dijete jedne osobe samo zato što ju voli.

190
-Andrej Pov
-I dalje je gledala u mene i samo mi se smiješkala.
JA: Kako rasteš ličiš na majku, jedinu osobu koju i želim vidjeti u tebi. Da, želio sam da te uzmem. Mogla si da budeš moja, ali nisi... I jednostavno to ne mogu promijeniti.
HANA: Ta-ta . Ta
JA: Što? Što si rekla? Jesi ti to meni rekla tata. Stvarno si to rekla. Ne umišljam.
-Podigao sam ju k sebi i zagrlio ju. Odjednom sam začuo visoke potpetice kako silaze niz stube, mora da je to Laura, ipak ona radi kod mene, sišla je i kada me ugledala napravila je čudan izraz lica.
LAURA: Jjel to dijete mog brata?
JA: Kao što vidiš
LAURA: A što ona radi ovdje?
JA: To se tebe ne tiče
-U taj tren je i Ana izašla iz wc-a.
LAURA: Oh, naravno da je i ona ovdje.
ANA: Ne brini, odlazimo. Kiša je prestala
-Obukla je Hanu i stavila je u kolica te otišla. Nisam mogao prestati razmišljati o onome što je rekla.
LAURA: Idem do brata, vratit ću se
JA: Idi