Žudim Za Tobom

•10•

Stajala sam na balkonu te gledalu u daljinu. Moskva me je ponovo uspijela očarati sa svom svojom ljepotom. Na ovaj prizor bi se mogla naviknuti.

Htijela sam.zaboraviti događaje od prije nekoliko sati. Maksim je jako opasan čovijek... Da ga Victor i Dimitri nisu zaustavili sigurna sam da bi ubio Igora.

Uzdahnula sam te prošla rukom kroz svoju crnu kosu. Naslonila sam se sa laktovima na crnu ogradu te se malko nasmiješila. Svi su otišli, a ja sam ostala sama sa svojim mislima.

"Ljepa večer, ne?" Malo sam poskočila kada sam čula Victora iza mojih leđa. "Kako si?"

"Ne znam." Slegnula sam ramenima te nastavila gledati u daljinu. To me pitanje već dugo niko nije pitao.

"Maksim zna pretjerati ali dobar je on." Dao mi je mali osmijeh te sam kimnula glavom.

Victor je bio visok, atletske građe, plave kose i smeđih prodornih očiju. Nikada ga nisam vidjela u drugome odjevnom predmetu nego njegovim crnim trapericama i košulji koja je uglavnom bila crvene ili sive boje.

"Znaš poznajem ga dugi niz godina." Nagnuo se nad ogradom te se malčice nasmiješio. Njegovi ne ukroćeni pramenovi kose su zaigrano bježali u svim smjerovima. "Igor je loš čovijek, otac, muž..."

Rekao je te zastao pogledavši me. "Sve što mu je Maksim zadao, svaka bol, svaka slomljena kost, sve to bilo je zasluženo." Nisam mogla govoriti, jednostavno sam osjećala težinu na svojim prsima.

Stajali smo u tišini koja je skrivala mnoga pitanja. Toliko toga sam željela znati ali hrabrosti niti snage nisam imala da pitam.

Svijetla Moskve su treperila pred mojim očima. Zvijezde na nebu bile su sjajne i bistre. Privlačile su me da dođem ka njima. Pitam se vide li moji roditelji isto nebo kao i ja.

Gledaju li sa istog grada ovo nebo ili su oni daleko od mene? Jesu li me zaboravili ili se nikad i nisu trudili da me upoznaju?

"Hvala za onu noć." Rekla sam prošavši prstima kroz svoju kosu. Nikad mu se nisam stigla zahvaliti. "Mislila sam da će mi nauditi."

"Maksim to ne bi dopustio." Victor je odmahnuo svojom glavom. "A uostalom ne moraš mi zahvaliti za takvo što. Silovanje je jedno veliko 'ne' za mene i našu porodicu." Pogledala sam u njega te se nasmijala sretno.

"Svejedno hvala, stvarno ne znam šta je u stanju bio nap-."

"Pa jebote kamo si ti?" Dimitri je ušetao na balkon te me sa tim njegovim uletom prestrašio. Uhvatila sam se za prsni koš te skoro zaskvičila.

Dimitri je pogledao u mene nakrivio svoju glavu u stranu te se onda nasmijao. "Kao lutkica sii!"  Njegova smeđa kovrčava kosa je bila u neurednom repiću. Njegove oči zacakljene a vrh nosa crven.

Košulja mu je bila već odavno zaboravljena te je sada bio samo u trapericama i bijelim čarapam na srca.

Nasmijala sam se na to ali brzo prekrila svoj osmijeh kada me je Dimitri ulovio kamo gledam. Slegnuo je svojim ramenima te mi uputio smješan izraz lica.

Victor je prevnuo svojim očim te stavio dlan na Dimitrijevo rame.

"Dimitri, Makism ne podnosi dobro ljude ko-."

"Koji su pijani." Opet sam imala mali srčani udar kada je Maksim samo prikradeno došao do nas. Prvih par gumbića na košulji bili su mu raskopčani. Njegova kosa je bila razbarušena, a masnica na obrazu sve veća i veća. "Odi spavati Sobolev."

"Da Gospodine!" Dimitri je salutirao te sa nesigurnim korakom otišao nazad unutra. Bože ponaša se poput djeteta.

"Ugodna večer Katja, gospodine." Victor je kimnuo glavom te otišao za svojim prijateljem.