Kad sve utihne

1. POGLAVLJE

Dobrodošli u Illinois, američku saveznu državu! Kazao je znak kojega je Andrew zapazio krajićkom oka. Andrew se zaputio u mali gradić Rockford sa svojom ženom Annom i kćerkom Emmom koja se na zadnjem sjedištu igrala sa lutkama, dok su Andrew i Anna razgovarali o novom početku i novom susjedstvu.

"Nadam se da neće biti ljudi poput onog starog Jacka.", rekla je Anna te tako započela razgovor.
"Taj starac je stvarno imao svoje trenutke, nije li?", upitao je Andrew.
"Da, ako misliš na to kako je stalno bio pijan i znao sve sočne tračeve u kvartu!", odgovorila mu je Anna.

Da taj Jack je stvarno bio stara pijandura pomisli Andrew. Taj starac bi svake noći bio pijan 'ko krava. Živio je u maloj kamp kućici na početku kvarta. Kamp kućica je bila stara i smrdljiva. Svatko tko bi prolazio pored te kamp kućice osjetio bi smrad alkohola koji se protezao na par metara. Andrew se sjetio jednog smiješnog događaja od par godina, te je skoro prasnuo u smijeh, ali se uspio zaustaviti, te je polako vrtio događaj u glavi. Bilo je to na novu godinu. Jack je došao sa zabave i napio se. Toliko je zaudarao po alkoholu, da je svaki pas u kvartu lajao bez prestanka kako se Jack vukao do svoje kamp kućice. Kad je došao ispred svoje stare i smrdljive kamp kućice počeo je pjevati, ali njegovo pjevanje je više zvučilo na kreštanje vrlo stare papige. Andrew se sjeća da je Jack kreštao te da je plesao nasred ceste bez odjeće. Bio je gol. Svi susjedi u kvartu su izašli iz kuće te prasnuli u smijeh, a nekolicina njih koje je stvarno iritirao Jack, su pozvali policiju. Kad je policija došla, htjeli su odvesti Jacka u zatvor, no Jack se protivio, te se popiškio po jednom policajcu. Policajac kojeg je popišao je bio jako ljut te mu se drugi policajac smijao bez prestanka. "Bilo je to urnebesno!", pomisli Andrew, te izmami smiješak na lice. Upalio je radio, te pojačao radio kad je čuo svoju omiljenu pjesmu.
"Kako možeš to slušati?", upitala ga je Anna.
"Dušo, svatko sluša što voli!", govorio je te usput pogledavao na cestu po kojoj su se drndali, zbog puno kamenčića koji su ulazili i ispod auta.
"Jebote, kakva je ovo cesta? Kako da se ovdje voziš. Ko' da se voziš po poljskom putu!", rekao je Andrew isfrustrirano.
"Dušo, nemoj se uznemiravati. Kladim se da ostatak puta nije tako loš, još samo par kilometara.", rekla je Anna smirujućim glasom te ga poljubila nježno u obraz.

Preostalih par kilometara se poljski put pretvorio u normalnu cestu. "Konačno!", pomislio je u sebi Andrew s olakšanjem u njegovom glasu. Ostatak puta nitko nije izustio ni riječi, a atmosfera se smirila.

"Tata jesmo li uskoro tamo?", nestrpljivo je pitala Emma, koja se i dalje igrala sa lutkama.
"Evo dušo, za pet minuta smo otprilike tamo.", rekao je Andrew smireno.
"Znaš, nadam se da će joj se ova promjena svidjeti i da će veselo odrasti ovdje.", rekla je Anna s puno povjerenja u njezinom glasu.
"Dušo, obećajem da će sve biti u redu. Ona će odrasti u prelijepu princezu ovdje!", rekao je Andrew opušteno, te poljubio svoju ženu u obraz.
"Nadam se da će i ova promjena radnog mjesta koristiti i tebi dušo!", rekla mu je Anna.

Andrew je radio kao detektiv u policijskoj postaji. Dosta vremena je ostajao u stanici do kasno navečer. No došao je u ovaj gradić Rockford, zbog toga jer ovdje nema toliko zločina, te ima više detektiva koji mogu raditi na zločinima. Tako da će češće biti kod kuće te više vremena provoditi sa svojom voljenom suprugom i kćerkom.

"Došli smo, evo naše kuće!", govorio je Andrew uzbuđeno te se parkirao na prostrano dvorište njihove nove kuće.
"Jej, jej!", govorila je Emma uzbuđeno te brzo pojurila iz auta i počela poskakivati.
"Mislim da je pojela malo previše torte za desert.", rekao je Andrew te se nasmijao.
"Da, mislim da si upravu.", rekla je Anna smiješeći se te poljubila Andrewa u obraz.
"Poslije možda okusiš malo više toga!", šapnula mu je Anna te se slatko nasmijala.
"Oh, koliko je volim!", rekao je Andrew samome sebi i izmamio smiješak na lice.

Kuća je imala dva kata te bila izgrađena u starijem stilu, no i dalje je izgledala besprijekorno izvana, kao da ju je neko renovirao. Kuća je bila sive boje. Na nekim dijelovima, kao naprimjer ulaznim vratima, nalazile su se glatke crvene cigle koje su dodatno isticala ulazna vrata. Imala je dva velika prozora i par manjih. Isto tako i na drugom katu. Zavjese koje su krasile prozore su se mogle vidjeti izvana. Bile su čipkaste te bijele boje. Kuća je također imala garažu, koja je po izgledu izvana bila ogromna. Ispred kuće su bili posađeni razni cvjetovi. Najviše su se isticale prekrasne crvene ruže, koje su posebno zaintrigirale Annu.