Kad sve utihne

4. POGLAVLJE

Ujutro su ga probudile lagane sunčane zrake koje su se prostirale kroz zavjese. Polako je otvorio svoje još umorne oči. Par trenutaka je ostao ležati u krevetu, no ubrzo se ustao te obukao. Otišao je u kupaonu i umio se. Gledao je svoje umorno lice u ogledalu i vrtio događaje od jučer u glavi. Odlučio je da će danas otići do one sumnjive kolibe u šumi i suočiti se s čime god da je tamo. Odlučio je da neće govoriti ništa Anni i Emmi. Izmisliti će da je morao u postaju zbog iskaza ili tako nešto. Uglavnom smisliti će nešto. Sve je bolje nego da ih još opterećuje s tim. Nakon što je smislio plan i obrisao lice, spustio se u kuhinju u kojoj je zatekao Annu koja je marljivo spremala ručak.

"Dobro jutro, dragi, kako si spavao?", upitala ga je Anna koja je dalje pripremala ručak.
"Dobro, ali još me muči slučaj od jučer, nešto mi tu nije jasno, ali ne znam točno što.", rekao je Andrew češkajući se po glavi.

Htio joj je reći sve, no nije htio da se još više brine. Otišao je do ladice u kuhinji i izvadio pahuljice. Ulio je mlijeka i stavio dosta pahuljica u zdjelu. Neko vrijeme nije mogao jesti jer je razmišljao o slučaju. Gledao je u pahuljice i miješao ih bezvoljno. No ipak ih je odlučio pojesti. Ostatak nedjeljnog jutra proveo je u tišini. Kad se najeo otišao je do spavaće sobe gdje je držao pištolj i svjetiljku te sve to strpao u ruksak. Spremio je sve stvari koje treba te krenuo prema ulazu.

"Hej, kamo si krenuo?", upitala ga je Anna malo začuđeno.
"Zaboravio sam ti reći, trebam dati detaljniji iskaz u stanici u vezi slučaja od jučer.", slagao je Andrew Anni, no Anna ga je i dalje promatrala začuđeno s malim nepovjerenjem u licu, no kimnula mu je u znaku potvrde.
"Ne zaboravi uzeti jaknu! Vani je hladno.", nadovezala se Anna i dalje spremajući ručak.
"A poljubac neću dobiti?", upitao je Andrew sarkastično.
"Možda poslije.", odgovorila mu je Anna i namignula.

Zaputio se kroz ulaz i skrenuo u prostrano dvorište njihove kuće. Pazio je da ga Anna ne opazi kroz prozor od kuhinje, no zavjese su bile navučene. Krenuo je uskim puteljkom koji je bio blatnjav od današnje rose koja se prostirala cijelom livadom. Livada je bila neobično tiha i prazna za ovo doba godine. Cvijeće je bilo preliveno kapima rose koje su se sjajile pod sunčevim zrakama. Tek se ponegdje čuo cvrkut ptica i zujanje marljivih pčela. Nastavio se kretati puteljkom, usput udišući svježi zrak. Kretao se puteljkom te ubrzo došao do ulaska u šumu. Krenuo je laganim korakom sve dublje u šumu. Lišće je bilo mokro i sklisko, no nije otežavalo kretanje. Pod njegovim nogama su pucketale suhe grančice od raslinja i stabala. Šuma je izgledala kao golema praznina. Pokoja zraka sunca bi obasjala puteljak. Ubrzo je ugledao poznati oblik. Bila je to koliba u šumi. Sjetio se događaja od jučer i s još većom željom htio istražiti unutrašnjost kolibe. Krenuo je prema ulazu od kolibe i sjetio se izgleda. Točno tako je i izgledala u snu. Na trijemu se prostirao mali tepih na kojem je pisalo "Welcome". Lagano je pokucao na vrata od kolibe, no nitko nije otvorio. Nisu se čuli nikakvi zvukovi iz kabine. Nakon dužeg kucanja i čekanja odlučio je probati otvoriti vrata. Začudo vrata su bila otvorena. Lagano ih je odgurnuo i uzeo svoji Glock 19 i svjetiljku u ruke. Polako se kretao i usput obasjavao zidove kako bi našao prekidač za svijetlo. Bio je na oprezu cijelo vrijeme. Gledao je posvuda za prekidačem i ubrzo ga našao te upalio svijetlo. Njegove oči su se ubrzo prilagodile na boje prostorije. Bila je to jedna prostorija s kaučom i dvije masažne fotelje. Na stalku se nalazio televizor. Bila je to sasvim obična prostorija. No nešto mu tu nije bilo sasvim jasno. Sve je izgledalo potpuno čisto i dotjerano. Ugasio je svijetlo i izašao iz kolibe. Po putu je razmišljao o svemu i o snu kojeg je sanjao jučer. Pomislio je da sve to umišlja i da bi bilo najbolje da otiđe psihijatru, no jedna strana mozga mu je govorila kako ima tu nešto više. Cijelo je vrijeme zatrpavao mozak svojim mislima, no ubrzo je došao kući. Ušao je na prednji ulaz i neprimjetno otišao u spavaću sobu da pospremi pištolj i svjetiljku.

"Hej, dragi, gdje si ti?", upitala ga je Anna, no ubrzo je vidjela da Andrew u ruci drži pištolj.
"Nije kako misliš... Mogu objasniti.", rekao je Andrew.
"Što se dogodilo?", upitala je Anna.
"Imali smo novi slučaj, pa sam zato ostao malo duže. Hvala Bogu, nije bio vezan uz niz ubojstava!", rekao je Andrew te slagao.

Po Anninom izrazu lica nije baš vjerovala, no prihvatila je istinu. Andrew je samo čekao kad će ga Anna uhvatiti na djelu. Ubrzo se primirio. Stvarno je mrzio što je morao lagati, no tako ih jedino može zaštititi. Pospremio je stvari te otišao do dnevnog boravka i upalio televiziju. Emma se igrala u svojoj sobi te bi ponekad ispustila neki šapat. Anna je prala posuđe u kuhinji, no ubrzo mu se pridružila u dnevnom boravku. Sjedili su neko vrijeme u tišini, a onda ga Anna upitala:

"Jesi li stvarno dobro? Osjećam kao da skrivaš nešto od mene.", upitala ga je Anna zabrinuto.
"Sve je u redu. Uvjeravam te.", odgovorio je Andrew smireno te joj počeo mrsiti kosu.

Ne dugo zatum je odgovorila:

"Znaš, još uvijek se možemo odseliti odavde ako želiš.", rekla mu je Anna.
"Naravno da ne. Što ti je, da odbacimo tako lijepu ponudu? A da ne počnem govoriti o tome da je Emmi super ovdje.", rekao je Andrew.
"Da, upravu si!", rekla je Anna sa smiješkom na licu.
"Još uvijek vrijedi onaj poljubac od jutros?", upitao je Andrew sa slatkim osmijehom na licu.
"I još više od toga.", rekla je Anna i namignula mu te krenula prema spavaćoj sobi.

Andrew je ubrzo zatim ugasio televizor i krenuo prema spavaćoj sobi. Pri ulasku u sobu zatekao je Annu u grudnjaku i gaćicama. Bio je to crveni komplet. Svaki put kad bi ju vidio izgledala bi još ljepše.

"Zašto ti je tako dugo trebalo?", upitala ga je Anna sa slatkim smiješkom na licu.
"Čekao sam da se spremiš.", rekao je Andrew te ju počeo ljubiti po usnama i vratu.

Oba dvoje su se stravstveno ljubili. Nakon nekog vremena Andrew je pažljivo otkopčao grudnjak i skinuo gaćice. Vidio je svaki centimetar njezinog prelijepog tijela. Na njezin dodir kroz njega su prošli trnci. No nastavili su voditi ljubav dugo u noć.
Andrew je zaboravio na sve probleme koji su ga mučili i prepustio se ovome trenutku. Potpuno je zaboravio na svijet i odlučio je biti sretan u ovom trenutku.