Kad sve utihne

2. POGLAVLJE

"To je još samo jedan običan dan! Duboki udah, duboki izdah!", govorio je Andrew sam sebi.

Naime danas je bio posebno nervozan. Ipak mu je bio prvi dan na novom radnom mjestu u novom okruženju. Nada se da će ova promjena biti dobra i da će se vrlo brzo sprijateljiti s novim licima u policijskoj postaji.

"Dušo, sigurna sam da ćeš im pokazati tko je glavni i da ćeš se vrlo brzo snaći u novom okruženju!", rekla je Anna te ga poljubila u obraz.
"Ah, ne brinem se zbog toga! Brinem se da nešto ne upropastim i da se nećemo morati seliti. Vidio sam vas jučer kako ste bile sretne i pomisao na to mi je bila dovoljna da shvatim da ovdje možemo sretno živjeti! I stvarno ne bih htio upropastiti to!", rekao je Andrew nervozno.
"Tata, želim ti sreću na poslu!", poviknula je Emma iz kuhinje.
"Ajde, tigru! Svi navijamo za tebe!", rekla je Anna sarkastično te ga poljubila u obraz.
"Da, trebao bih poći, osim ako ne želim zakasniti! Doviđenja, ljubavi!", rekao je Andrew uzbuđeno.
"Doviđenja, tata!", uskliknula je Emma.

Andrewu je već bilo lakše. Nervoza mu se ispirala s lica i pretvarala se u smiješak. Bio je dobro raspoložen. Upalio je svoj Land Rover Defender i  polako krenuo od svoje kuće prema policijskoj postaji. Po putu je upalio radio te slušao pop pjesme, koje je jako volio i obožavao pjevati. Nakon opuštene vožnje do policijske stanice, parkirao se na parking koji je imao dva kata te su se samo zaposlenici policije tamo mogli parkirati uz odgovarajuću iskaznicu.

"Mogu li vidjeti vašu iskaznicu?", upitao je policajac, koji je sjedio u kućici i kontrolirao iskaznice drugih zaposlenika, koji su se htjeli parkirati na parkiralište.
"Da, izvolite!", rekao je Andrew ljubazno.
"Detektivu Andrew Jenkins, možete proći!", izgovorio je policajac Andrewu.
"Hvala vam!", rekao je Andrew te zapravo vidio, da se policajac, koji provjerava iskaznice zove Hank.

Andrew se parkirao između dva auta i  ugasio auto, ali je ostao sjediti u njemu. Promatrao je veliko parkiralište te sjedio i govorio sam sebi.

"Okej, Andrew, možeš ti to. Ući ćeš unutra i imati sjajan prvi dan i odmah ćeš se sprijateljiti!", govorio je Andrew te se uhvatio za kvaku i izašao iz auta. Zaključao ga je. Krenuo je prema vratima koja vode u policijsku stanicu. Ušao je kroz teška čelična vrata i krenuo prema recepciji. Tamo je ugledao mnogo policajaca koji su razgovarali, užurbano se kretali i privodili kriminalce.

"Kako vam mogu pomoći?", upitala je žena za recepcijom.
"Ovaj, tražim svoji ured. Ja sam detektiv Andrew Jenkins.", rekao je Andrew i gledao druge policajce koji su hodali po stanici.
"Detektivu Jenkins, vaš ured je u drugom krilu, ravno pa lijevo. Ne možete se izgubiti.", rekla je recepcionarka, te odmah pokazivala Andrewu papir na kojem su nacrtane prostorije postaje.
"Ok, hvala vam!", rekao je Andrew i krenuo točno tamo, kamo mu je recepcionarka rekla.

Andrew je hodao dugim hodnikom plave boje, sa puno soba i ureda u kojima je vidio detektive i policajce koji su razgovarali. Vjerojatno o slučajevima, pretpostavio je Andrew.
Nastavio je hodati do drugog krila te je skrenuo lijevo. Ugledao je stolove i mnogo računala, nekolicina njih je bila prazna, a za ostalima su sjedili policajci. Krenuo je dalje i ugledao ured na kojem je pisalo "Detektiv Andrew Jenkins" i odmah krenuo u njega.

"Detektivu Jenkins, malo kasnite! Nadam se da se to neće ponoviti!", rekla je žena pred njim.
"Naravno da neće!", rekao je Andrew, te se blago osmjehnuo.
"Drago mi je detektive Jenkins! Ja sam šefica ovog odjela za ubojstva, Maria Lance.", rekla je Andrewu.
"Također!", rekao je Andrew.

Naime, Maria je bila crnokosa žena, kovrčave kose u 40 godinama. Izgledala je jako fit i dobro za svoje godine. Imala je dosta šminke na licu, koja joj je prekrivala bore. Na sebi je imala plavo odijelo i plave hlače. Te je imala crne štikle i torbicu u rukama.