Kad sve utihne

5. POGLAVLJE

Ujutro se probudio sa laganim smiješkom na licu. Jučerašnja noć ga je odvratila od događaja koji su mu se gomilali u mozgu. Neko vrijeme je gledao u strop i cerio se. Kad se trznuo iz transa odlučio je otići do kupaonice. Tamo se umio i oprao zube. Spustio se niz stepenice i zakoračio u kuhinju. Tamo ga je čekala Anna ispijajući kavu. Ona i Emma su sjedile za stolom i doručkovale.

"Jutro, pospanko!", rekla je Anna smješeći se.
"Jutro, ljepotice!", uzvratio joj je smiješkom.

Sjeo je za stol i uzeo zdjelu u koju je sipao pahuljice i mlijeko. Jeo je pahuljice no onda je primjetio nešto čudno. Emma nije progovorila ni riječi za stolom i gledala je bezvoljno u pahuljice. Izgledala je kao da je u nekom transu.

"Jesi li primjetila da naša kćer ništa nije progovorila?", upitao je on Annu.
"To sam ti htjela reći, pokušala sam razgovarati s njom no rekla je da je ružno sanjala i da tata ima veze s tim. Znaš li što o tome?", upitala ga je Anna začuđeno.
"Ja?", upitao je on.
"Da, nisi joj valjda govorio o slučajevima na kojima radiš?", upitala je Anna pomalo srdito.
"Govorili smo već o tome, znaš kakav to utjecaj ima na djecu!", nadodala je Anna.
"Nisam joj ništa rekao, kunem se! Ne znam kako je mogla saznati za tako nešto!", odgovorio je Andrew pomalo isfrustrirano i srdito.
"Emma, a kako ti znaš za te stvari?", upitao je on Emmu smirenim glasom.
"Rekao mi je jedan prijatelj koji živi sa nama.", odgovorila je Emma slatkim dječjim glasićem.

Anna i Andrew su se pogledali u čudu i nekoliko minuta sjedili u tišini. Zatim je Andrew nastavio.

"A tko to živi s nama?", upitao ju je on.
"Jedna cura kao i ja!", odgovorila je Emma radosno.
"Pa to je super.", rekao je on.

Anna i on su se pogledali te nastavili s doručkom. Atmosfera u obitelji je bila napeta. Svi su sjedili za stolom i jeli. Nitko nije progovorio ni riječi. Nakon što su doručkovali, on i Anna su pospremili suđe. No zatim je Anna progovorila:

"Znaš, sada je u toj fazi kada djeca izmišljaju prijatelje. Proći će ju. Ali to sad nije bitno. Oprosti što sam prije napala tebe. Znam da to nije tvoja krivica. Vjerojatno je saznala na TV - u ili pročitala negdje. Oprosti mi.", rekla mu je Anna te ga zagrlila.
"Kako bi se mogao ljutiti na tebe?", odgovorio je on i dao joj poljubac.

Poslije toga usljedila je neobična tišina u kući. Svatko je radio nešto. Anna je spremala posuđe u kuhinji, a Emma se igrala sa lutkama. Vani je kišilo. Tmurni oblaci na nebu su prekrivali sunce. Kišu je popratila i grmljavina koja je obasjala cijelu ulicu kada bi se zabljesnulo. Andrew se spremao za posao kao i po običaju. No nekako mu se nije išlo na posao. Radije bi ostao u kući i ispijao kavu gledajući u televiziju. Mrzio je ovakvo vrijeme. Vrijeme bi mu prolazilo sporije i bio bi umoran kao da ga je tenk pregazio. No morao je ići na posao. Spustio se u dnevni boravak i uzeo svoju torbu sa policijskim stvarima te krenuo u hodnik. Uzeo je kaput koji je jako mrzio nositi jer mu se ne sviđa takva odjeća. Zato je i mrzio ovakvo vrijeme. No taj kaput je dobio od žene za godišnjicu braka pa ga drži negdje u srcu koliko god ga on mrzio. Obuo se i uzeo kišobran te krenuo u garažu. Ušao je u garažu koja je bila dosta prašnjava i mračna no dovoljno vidljiva. Tražio je prekidač za svijetlo ali ga nikako nije mogao opipati. Kada ga je napokon opipao i htio pritisnuti udario je  nogom u stolac koji je u njegovim nožnim prstima ostavio bol koja je krenula cijelim tijelom.

"Jebem ti!", prozborio je on pomalo sikčući.
"Mogao bi i ja to malo počistiti nekad.", mislio je u sebi Andrew opipavajući prstima prašnjavi stol pun raznih alata.
"Oke, sutra ionako nemam posla pa ću počistiti ovaj nered.", pomislio je on te krenuo prema autu.
Ubacio je svoje stvari unutra, upalio auto i krenuo van iz garaže. Vozio se kroz brojne ulice koje su bile neobično tihe na ovaj dan. Vidio bi se samo poneki čovijek u prolazu. Zbog tmurnog neba izgledalo je kao da se dan pretvorio u noć. Kada je izašao iz grada krenuo je cestom pokraj šume. Šume koju je on već jako dobro poznavao. Ima nešto u toj šumi. Nešto neobjašnjivo. Nešto tamno. Nešto što čeka pravi trenutak da napadne. Šuma je bila čudna. Uvijek kad bi prolazio pokraj nje osjetio bi trnce po cijelom tijelu. A i kako nebi. Tu se dogodio onaj slučaj. One noći. Slučaj u nizu slučajeva, na koje još nisu dobili odgovore. No Andrew je mislio da to nema veze s nečim ljudskim. Ljudi griješe. Već bi otkrili neki dokaz koji bi ih doveo do ubojice. U ljudskoj prirodi je da griješe. No u ovom slučaju još niti jedanput ubojica nije pogriješio. Imao je neki špurijus. Nešto leži iza ovog slučaja. Nešto veće nego on i svi ljudi. Spoznaja o tome da ima nešto veće od ljudi je zastrašujuća. Razmišljao je o svemu tomu do postaje.
"Vjerojatno mu je sve u glavi.", zaključio je on i krenuo prema parkingu gdje je parkirao auto. Uzeo je svoju torbu i krenuo u stanicu. Došao je do svog ureda te počeo listati po starijim slučajevima pošto nema novih aktivnih slučajeva. Listao je po starijim spisima slučajeva. Neki su stari do 5 godina. Toliko slučajeva u 5 godina. I to sve identični načini ubojstava. Neka ritualna ubojstva. Ali zbog čega, to ostaje nepoznato. Iz nekog razloga zakleo se da je već vidio ovako nešto. Počeo je brzo tipkati po računalu i internetu u nadi da pronađe slične slučajeve. I da uistinu, imao je jedan slučaj sa istim ubojstvom malo dalje od gradića. Ovo ubojstvo je bilo specifično jer je bilo malo udaljenije od grada nego uobičajeno. Odlučio je da će istražiti tu kuću već danas. Izašao je iz svojeg ureda i krenuo prema parkiralištu. Ušao je u svoj auto i krenuo prema mjestu zločina. Vozio je vrlo brzo i uzbuđeno jer je mislio da će konačno naći neki trag. To je ujedno i jedinstveno ubojstvo jer je počinjeno izvan grada. Ubrzao je cestom prema mjestu ubojstva. Začudio se kada je vidio da se to ubojstvo dogodilo u šumi. Odlučio je auto ostaviti blizu ceste te pješke krenuti u šumu. Lišće je bilo jako sklisko i puno blata po sebi. Blatnjavi puteljak ga je vodio sve dublje u šumu u kojoj se već jedva vidjelo zbog tmurnih oblaka koji su natkrivali nebo. Kada je došao blizu vidio je nešto što ga je začudilo. Koliba je izgledala isto kao i koliba blizu njihove kuće. Prišao je bliže no cijelo vrijeme je imao osjećaj kao da ga netko gleda i vreba. Pogledao je kroz prozore na zidovima kolibe no nije vidio nikoga iznutra. Pokušao je otvoriti vrata no bila su zaključana. Odlučio je da će provaliti. Nije sav ovaj put došao da ništa ne istraži. Vještom uporabom spajalice uspio je obiti bravu te je širom otvorio vrata. Iz futrole je izvadio pištolj i uzeo svjetiljku ali za tim nije bilo potrebe jer je brzo ugledao prekidač. Upalio je svijetlo i vidio na oko sasvim normalnu kolibu. No nemoguće da su oba dvije kolibe slično posložene. Počeo je tražiti nekakvu polugu za nekakav tajni prolaz ili skrivena vrata ali nakon nekog vremena traženja nije našao ništa. Pretražio je sve ladice i police u prostoriji ali nije bilo ničeg. Odlučio je pogledati ispod tepisona i konačno je našao nešto. Bio je to neobično posložen laminat. Prekrivao je nešto što se nalazilo ispod njega. Pažljivo je maknuo stare daske od laminata i uzeo neku torbu koja se nalazila ispod. Počeo je kopati po torbi. Torba se činila praznom no onda je vidio što je našao unutra. Bila je to neka knjiga. Sa slikom pentagrama na njoj. Korice knjige su izgledale vrlo staro. Prolistao je stranice knjige i vidio neke stare crteže. Bilo je i dosta teksta no nije znao pročitati ni riječi. Zaključio je da je to knjiga za neke poganske rituale no unutra je našao još nešto. Bio je to bodež kojim su najvjerojatnije počinjena sva ona ubojstva. Odlučio je otići sa svim dokazima te sve to odnijeti u policiju na analizu. Krenuo je prema autu i upalio ga. Vozio se po cesti natrag prema stanici kad odjedanput netko kao da je preuzeo kontrolu nad njegovim vozilom. Izletio je sa ceste i udario u stablo.