Anđeo čuvar

2.Poglavlje

Elena's POV:

Danas je bila subota i 8 sati ujutro. Zanima vas zašto sam se tako rano digla?Pa sad ću vam reći.Digla sam se rano, popila kavu,otuširala i obukla ovako rano zato što je danas rođendan Jacku i trebam mu kupiti nešto jer danas idem kod njega na zabavu.Trenutačno sam se vozila do trgovine.kad sam došla tamo nekoliko minuta sam razgledavala trgovinu dok mi pažnju nije ulovio Nivea paket u kojemu je bio dezodorans,parfem i vodica za usta.U tom istom dućanu sam kupila kekse od limuna sa komadićima bijele čokolade jer nisam mogla odoljeti. Nakon toga sam išla u zlatarnicu gdje sam kupila sat koji je bio od pravog zlata.

Otišla sam doma nakon duge kupovine i zatražila Ariu da mi nešto skuha.Inače je to ne bi tražila nego bi sama kuhala,ali sam bila iscrpljena. Tražila sam je da mi napravi rizi-bizi i pohranu piletinu.Kad je bilo gotovo otišla sam u blagovaonicu gdje je sve bilo posloženo kako bi trebalo biti.Naravno Aria zna dobro urediti da sve lijepo izgleda.

Pogledala sam je upitno.

"Zašto nisi sebi stavila tanjur?Nisi gladna?"Pitala sam je zabrinuto.Inače bi uvijek jela sa mnom.Što se je dogodilo?

"D-da!Jesti ću kasnije."Rekla je i okrenula glavu od mene.Tapšala je uzrujano rukama po svojim nogama.Dobra stvar je da mi ne može lagati kad me gleda ili bez da radi nervozno,ljutito ili uzrujano tapšanje sa prstima.Treća stvar koja mi je govorila da laže je bilo njeno kruljenje želuca.

"Vidiš da jesi gladna."

"U redu,jesti ću."Rekla je,stavila tanjur na stol za sebe i sjela.Zabrinulo me jer je jela manje nego što je trebala.Danas se ponaša čudno.Jako je tiha,tužna i izgleda umorno.Njezina uniforma je zgužvana, kosa neuredna i oči su joj bile svijetlo crvene,kao da je plakala.Pitam se da li se je nešto dogodilo?Nisam je ništa pitala kad je jela,ali kad je krenula u svoju sobu zaustavila sam je.

"Ari da li je sve u redu?Danas se ponašaš drukčije.Nešto se dogodilo?Upitala sam je.Ona se je okrenula i pogledala me je sa velikim osmjehom na licu,ali znala sam da je bio lažan jer nije imala isti sjaj u očima,zapravo su zračile sa patnjom i boli.Osmijeh je izgledao kao da je prisiljen.

"N-ne u redu sam."Krenula je ponovo prema svojoj sobi ali sam je zagrlila od traga na što je ona uzdahnula u iznenađenju zbog iznenadnog zagrljaja.Zagrlila sam je snažnije.

"Znaš da ću uvijek biti tu za tebe,ako te nešto muči uvijek mi možeš reći,u redu?"Rekla sam joj tiho.Oduvjek smo bile bliske jer mojih roditelja nikad nema. Uvijek su na poslu pa sam s njom provodila svoje vrijeme.Upoznala sam je i znala sam puno stvari o njoj,kao na primjer:Voli se Šaliti,prankati druge ljude, kad je nervozna,ljuta,tužna ima neobičan način na koji se ponaša.Tada tapša po svojim nogama, a prsti joj se miču u neodređeni smjer.Najdraža hrana joj je pizza a ne voli brokulu.Uvijek je pristojna i zna davati dobre savjete.Uvjek kada bi je nešto mučilo rekla bi mi, naravno jer između nas nije bilo nikakvih tajni.Brine me što se ovako ponaša.

Ona je prekinula naš zagrljaj i pogledala me tužno. Toliko razbacanih emocija je bilo u tim Aqua plavim očima. Osjećala sam tužno i bespomoćno. Što ako ne mogu ništa učiniti da se bolje osjeća? 

"Znam."Rekla mi je. Njezin glas je drhtao ali je pokušala zvučati smireno.Umjesto toga zvučala je kao da će se slomiti iste sekunde.

Nisam joj htjela biti naporna s pitanjima pa sam je pustila da ode.Ne znam što da radim.Napokon nisam imala odgovor na nešto u svom životu.Želim joj pomoći,ali ne mogu ako mi ne kaže što je muči.Ne čitam misli.Reći će mi valjda kad bude spremna.Nadam se da se nije nešto jako loše dogodilo.Od kad je poznajem uvijek je bila vesela i puna energije,bez obzira koje prepreku bi joj život zadao osmijeh joj bi uvijek ostao na licu.