Opposite » z.m.

two. » you're wrong.

možete ostavljati i usputne komentare. idk možda vam je tako lakše...?

K vragu! Lančić mi je zasigurno pao ondje.

Što ću sada? Kriste, neću ponovno ići ondje. Ponovno ću se uplest u neko sranje i tko zna što se može dogoditi. Opposite mi nimalo ne naliči na mjesto gdje želim otići već drugi dan za redom.

"Upomoć, Elishe!" Alexin vrisak me izbaci iz razmišljanja te se automatski okrenem prema njoj i Harryu koji je škaklja. Lagano se nasmiješim, a onda se ponovno okrenem prema ogledalu i zamislim.

"Elishe, nešto se dogodilo?" Odmahnem glavom na Alexino pitanje i rukom prođem kroz kosu.

"Što je sa vama, ha?" Nasmijem se te uzmem jedan jastuk poravljajući krevet. Trebala bih promijeniti posteljinu. No, kada bolje razmislim, trebala bih promijeniti puno toga. Počevši od blago ljubičaste boje zida. Lakirani bijeli ormar nasuprot iste takve boje kreveta je sasvim u redu, ali noćni ormarić sa lampicom je potrgan. Zapravo, samo jedna ručka. Ne, nisam sigurna kako sam ju uspjela potrgati.

"Sa nama? Tipičan Harold, mislim..." Započne Alex, a Harry ju prekine.

"Nema potrebe da lažeš, ja sve radim po zaslugama. I hej, nemoj reći da me sada nisi izazivala da te škakljam."

"Samo sam rekla kako ti ne stoji ta košulja" Harry zakoluta očima, a ja prije nego što se oni posvađaju upalim televiziju i uključim MTV.

"Nego, idemo negdje van danas? Subota je?" Nakratko zastanem oblizavši usne, a onda odmahnem glavom.

"Ne mogu, žao mi je. I sami ste čuli da mi sutra dolazi teta pa ono, moram pospremiti nešto, sobu." Pospremiti? Radije bih pospremila cijelu kuću nego napravila ono što ću zapravo učiniti.

"Ne idem niti ja nigdje, ionako moram učiti." Odgovori Alex.

"Super, onda idem sam. Sljedeći put ću ja vas ovako otkantat." Pokuša glumiti ozbiljnost, no u sljedečem trenutku se svo troje smijemo. "No okej, idem ja. Obećao sam starom da ću s njim ići u autopraonu."

"A da? Čim je Harry dobio auto više se ne druži sa nama." Alex prekriži ruke ispod grudi te pogleda u njega koji zakoluta očima.

"Vidiš da sam vas pozvao van, a vi ništa. Uostalom, moja bebica je prljava."

"Bebica? I u koju autopraonu ideš?" Nasmijem se.

"Onu u donjoj ulici. Kada skreneš kod pekare lijevo pa ideš ravno. Kuće postanu rijeđe, par lampi je i na kraju je autopraona." Završi. Ostanem u šoku shvativši da je upravo opisao put do Opposite. Samo, ne sjećam se da sam ondje vidjela autopraonu?

"Mogu s tobom?" Pitam kao iz topa. Dok je on ondje, ja mogu otiči do bara i pogledati vani da li mi je gdje ispala ogrlica. Dan je, vjerujem da ne izgleda opasno kao jučer.

"Ti? Elishe? U autopraonu?" Nakratko pogleda u Alex, a onda ponovno u mene koja samo slegnem ramenima.

"Zašto ne, pa želim se provozat u tvom autu."

"Dobro, spremi se. Za 10 minuta te čekam vani s autom." Mahne rukom te izađe iz sobe ostavljajući mene i Alexandru same. U sebi se molim da nešto ne posumnja i ostane bez pitanja za mene.

"Idem ja kući onda. Vidimo se u ponedjeljak na fakultetu." Ostavi mi kratki poljubac na obrazu te joj se nasmijem.

*

Za 10 minuta nalazim se u Harryevom range roveru na kožnom sjedalu. Divim se autu. Znala sam da ima dobar ukus, no nisam ovakvo što očekivala.

"Kad ćeš ti polagat vozačku?" Upita me. Zaista, imam 22 godine, a vožnja auta je za mene strani pojam.