Opposite » z.m.

thirteen » you like to paint?

usputni?

Duga, crvena haljina zlatnog remena, izvezena po mojoj mjeri, stoji mi kao salivena dok promatram svoj odraz u ogledalu. Zlatne štikle, crvena pismo torbica i crveni ruž dovršavaju moj izgled i napokon sam zadovoljna.

Alexandra i njena majka bi trebale svakog trenutka stiči po mene te ih potpuno spremna, no pomalo nesigurna čekam.

Još odkako sam se vratila kući ne osječam se dobro i na trenutke osječam jaku glavobolju, te uz mobitel u torbicu uzimam i tablete.

Truba automobila me povuče iz razmišljanja te na brzinu uzmem crni sako sa kreveta i obučem ga, a zatim izađem iz sobe.

"Ja idem." Ostavim majci kratki poljubac na obrazu te samo kratko rukom mahnem Edu i teti u dnevnom boravku koji kartaju uno pokušavši se požuriti.

Otvorim vrata te se ubrzo nađem koračajuči prema crnome automobilu.

Alex je na stražnjem sjedalu i maše mi te joj se nasmijem i uđem sjesti pored nje.

"Hej." Tiše kažem, shvativši da gospođa Patricia razgovara na mobitel. Ostavim kratki poljubac na Alexandrinom obrazu, a onda se udaljim od nje.

"Imaš predivnu kosu." Uhvati mi pramen kovrčave kose te zagrize usnicu.

"Hvala srećice."

Nasmijem se te si dam trenutak da ju promotrim. Aqua duga, zelena haljina sa šljokicama u gornjem dijelu i savršene bijele lakirane štikle. Kosa joj je skupljena u punđu i nekoliko pramena naprijed joj je spušteno.

"Čula si da je Harry slupao auto?" Upitam je, prisječajući se jutrašnjeg događaja.

Što se tiče Zayna i njegove poruke, samo sam ju ignorirala.

"Harry? Ne, nema šanse." Prekrije usta rukama te me šokirano pogleda očekujuči da joj sve prepričam.

"Ujutro me zvao i zamolio da dođem na policiju kao datu iskaz i to da on nije kriv, a..." Alexandra me prekine.

"On je kriv, ha?" Zakoluta očima na što ja klimnem glavom.

"Styles?" Shvativši da je prekinula telefonirati okrenem se prema naprijed gdje zamijetim pogled gospođe Patricie u retrovizoru.

"Aham." Alex promrmlja te me povuče za ruku kako bih nastavila pričati.

"Uglavnom, Logan je bio tamo i ispitao nas sve i to sada ide na sud."

"Isuse." Uzdahne. "Tipični Harold koji iskaljuje bijes brzom vožnjom, budala."

"Pogodila si." Kratko promrmljam, otvarajuči torbicu da uzmem ogledalce. Vrlo blizu smo galeriji i želim biti sigurna da je moja šminka u redu.

Kratko se pogledam i nasmijem vračajući ogledalce u torbicu zatvarajuči je, a onda pogledam u osvjetljenu zgradu kojoj se približavamo.

Ispred nje je nekoliko stotina ljudi i novinara koji pokušavaju uslikati svaki detalj. Namrštim se znajuči kako ću zasigurno završiti na nekom portalu i novinama kao i ostatak ljudi.
Oduvijek sam mrzila fotoaparate i nikada se nisam voljela pretjerano slikati.

"Čula sam da će doći neki poznati slikari." Alexandrina majka se nasmije tražeči slobodno parkirno mjesto što joj ne polazi za rukom.

"Kao na primjer?"

"Nisam sigurna. No svakako će doći svi slikari čiji su radovi objavljeni u galeriji." Klimnem glavom, iako me ne vidi, no smatram da je moj odgovor suvišan.

Napokon parkira auto te podignem svoju haljinu nebih li stala na nju te izađem stavši visokim potpeticama na asfalt.

"Vidi kako je lijepo." Alex procvili pokazujuči prstom na cijelu zgradu te se samo nasmijem.