Ništavilo...

Ništavilo..to mirno i spokojno ništa. Pitam se kakvog li je osjećaja? Da li je kao sve što sam ikada htjela. Ima li mene u njemu kao njega u meni. Pitam se i danas, kakvu senzaciju ima. Tražim te. Znam da me želiš. Znam da me čekaš. Ne brini jednog dana pronaći ćemo se. Možda u dubokoj starosti, možda sutra.. posjetila si me jednom, sjećam se.. bila sam tek djete kada si mi rekla da me želiš. Bila sam tek djete kada sam rekla da sam spremna, ne znajući koliko sam grješila. Provodila sam noći gledajući te u oči, a ne videći te. Ništavilo.. koliko u tome snage ima. Ja je nemam..mislim snage. Ti si to znala, zato si me i voljela. Zar ne? Je li grješim? Da li ..da li ima drugi razlog? Tada sam mislila da si ti moj spas, ali godine su prošle..ipak sam malo zrelija. I dalje te želim, ali ne onako kao prije. Sve što sam prošla naučila si me. Mržnja, bjes, žaljenje, strah.. oh taj strah. Ti si mi pokazala koliko straha ima u svjetu. Sjećaš li se..kad smo noći provodile razmišljajući da li da ti priđem bar korak bliže..sjećaš li se kako si me zavlačila govoreći dođi.. dođi biće ti lakše. Priđi u moj zagrljaj da zaboraviš sve. I sada se sjećam koliko sam ti naivno vjerovala. Kao pas koji slijepo vjeruje gospodaru, ja sam vjerovala tebi. Oh..kako sam bila grešna. Oh koliko sam grješila. Vrijeme na tebe sam potrošila. Svaki dan svaki sekund ti si mi bila na pameti. Smijala sam se na tvoje ime, voljela te kao da smo jedno. Čekala savršen trenutak da se spojimo. A onda..onda je došla ona noć kada si mi pokazala svoje lice. Oči u oči smo se gledale i napokon..ja sam te vidjela. Tvoju masku sam skinula, tvoju namjeru sam prepoznala. Ti nisi htjela da me zaštitiš..ne! Ti si htjela da me uništiš. Kao slomljeno staklo komadi mog srca su pucali i tiha statika u glavi se čula. U pištolju samoće, vjerovanje je bio metak koji me ubio. Ironično ti si me spasila. Pokazala si mi da nisi vrijedna mene. Pokazala si mi da značim više. Naučila si me snazi i ljubavi. Tvoj pokušaj da me uništiš donjeo mi je spas. Tu noć kada si mi nakon najtežeg dana došla slomljena od pokušaja da me slomiš. Tu noć sam te najviše htjela i tu noć sam te zamrzila. Trebala si biti moj izlaz sa ovog svjeta, moja salvacija.. na neki način i jesi. Ali morala sam da te izgubim da shvatim da mi zapravo nikada nisi ni trebala. Mrzi me..šta me briga. Mrzila si me svakako svaki naš zajednički tren. Mrzila sam sebe..zbog tebe. Sada je tome kraj, jer sam shvatila da se volim. Jer sama sam na svjet došla i sama na njemu mogu da živim. Zbogom moja željo. Zbogom moja najveća tajno. Vidimo se na kraju svega! Ništavilo..