LEILA

Sudbina

U mjestu koji je trebao biti naš dom sam doživjela takvu ironiju. Mahir se nije pomicao iz kreveta. Izgledao je kao da mu nije bilo žao. Vidjela sam Almira kako ulazi kao furija unutra. Ivlačio je Mahira iz kreveta, Mahir je bio hladnokrvan. Nije ni u koga gledao.

-Jesi li ti normalan? Govorio je Almir stiskajući Mahirov vrat.

-Nisam. Ovo je bolesno kao i to tvoje sa Leilom. Vidio sam svojim očima tajne sastanke. Hiljadu izgovora i laži.

Na tu rečenicu je Almir udario Mahira, a ja sam sve pratila nepomično.

-Da, lagali smo te da sam BOLESTAN.

Mahiru se napokon vratio izraz na licu i pogledao je u svog brata. Emily je također gledala u nevjerici.

-Išla je sa mnom na preglede glupane. Drmao je nepomičnog Mahira.

-Kakve bolesti? Šta pričaš ti upitao je zbunjeno Mahir.

-Od leukemije.

-MOLIM? Prvi put sam vidjela da Mahir plače. Pa što mi nisi ništa rekao. Potom je pogledao u mene i rekao: Što mi ti nisi ništa rekla?

-Jer je dobra cura i jer je održala obećanje. Dodao je Almir.

Mahir nije znao kako da odreguje znao je da riječima ništa ne može postići te je plakao kao beba. U tom trenutku me je Almir uzeo za ruku i izveo iz stana. Pokušao me je smiriti. Ali ništa me nije moglo smiriti. Sve je upropašćeno.. Povrh Almirove bolesti doživjela sam najveću izdaju od osobe za koju sam mislila da je to nemoguće. Rekla sam Almiru da želim malo prostora i da ću se izgubiti na neko vrijeme. Odsjela sam u hotel, potom sam sutradan otišla za Berlin i boravila kod mog oca. Bio je tužan, izgledao mi je propalo i beživotno. Nisam mu pričala ništa o tome što sam došla u posjetu kada bi trebale biti uveliko pripreme za vjenčanje. Nisam mu mogla to uraditi i teško mi je preko usta prevagnuti da se to zapravo sve i desilo. Dobijala sam razne pozive, najviše od Almira, Emily, moje majke, ali nijedan od Mahira. Naizad sam od majke dobila poruku da je Almir hospitalizovan i ja sam čim prije otišla da ga posjetim. S obzirom na sva dešavanja, vratila sam u Beč po svoje stvari i htjela sam otputovati nazad za Berlin jer me više ništa nije držalo da se zadržim u Beču. U stanu u kojem sam doživjela izdaju od osobe koju sam najviše voljela zatekla sam majku i Mahirove roditelje.

-Kad se Leila vraća? Pitao je Mahirov otac.

-Ne znam ni da li će se vratiti. Povrijeđena je iako ne znam šta se tu desilo. Ali mora da je nešto krupno.

-Almir je bolestan, baš kao što je i njegov otac bio. Kako to nisam mogao predvidjeti. Suze su mu tekle kroz lice. Sada je u bolnici i ne želi ni sa kim da priča, čak ni sa bratom, osim sa Leilom.

Moja majka je potom dodala:

-Primjećuješ li neku podudarnost.

-Kako misliš? Rekao je

-Almir i ti iz mladosti, kad ste bili bliski kao braća. Ali sad je drugačije ovdje se radi o pravoj braći.

-Ne pričaj gluposti! Sasjekao je Mahirov otac

-Emire, vidjela sam kako je Almir gleda kad su bili u hitnoj isto tako si i ti gledao u Aišu.

-Ne govori to, Diana.

-Znaš šta, Almir na mene podsjeća. I ja sam se osjećala kao on. Nikad me nisi gledao kao što si gledao Aišu.

Nisam mogla da vjerujem u ono što sam čula. Moji roditelji i njihovi su povezani. Ušla sam u sobu kao furija.

-Može li mi neko objasniti o čemu je ovdje riječ.

-Leila, otkud ti ovdje?

-Pusti me te priče, želim sve da znam!

Ispričali su mi sve u detalje. Ljubavnu priču Emira i Aiše koja je svoj brodolom doživjela kada se Almir zaljubio u Aišu i koja je mukom ostavila Emira jer je Almir bio smrtno bolestan. Saznavši da Aiša čeka dijete od Almira, Emir više nije mogao da izdrži u Sarajevu te je uzeo prvi let za Beč gdje je upoznao Dianu kojoj je ispričao cijelu priču. Diana kao osoba puna ponosa i prevelikog ega, ali i srca nije mogla da istrpi da je muškarac ne voli onako kako je zalušila te je svoj termin vjenčanja 06.06. (dana kada smo Mahir i ja ušli u vezu) iskoristila da spoji Aišu i Emira te je ona putovala svijetom dok nije upoznala moga oca u Riada gdje su dobili mene. Ja sam uvijek vjerovala da je moj otac bio kriv za loše odnose između mojih roditelja jer je šarao, a zapravo istina je bila drugačija, moj otac je patio jer ga Diana nikad nije voljela onako kako je on to želio. Aiša i Emir su dugo trebali dok nisu dobili Mahira i odlučili su ne odvajati djecu te ne govoriti Mahiru da nisu od istog oca. S tim da je Almir imao puno pravo da zna cijelu priču naročito kada je dobio dijagnozu shvatio je da nije od Emirov sin te je konfrotirao svoga oca odgajatelja. Nisam mogla da vjerujem toj priči. Previše mi je djelovalo nestvarno i nemoguće da su naši životi tako međusobno isprepleteni. Pri završetku priče niko nije shvatio da je Mahir također uspio da čuje cijelu priču i da je bio shrvan od bola i razočarenja.