HIS/Andrej Kramarić

16

3 mjeseca kasnije

Marina Lovren

Šetala sam po Beogradu i čekala početak svoje smjene. Faks sam završila i odmah sam našla posao na hitnoj,prošla sam pored dječjeg igrališta i zastala. Toliko su bezbrižni i uživaju u igri. Pogledala sam prema toboganu i vidjela malog plavog dečkića i malo veću djecu kako se naguravaju,nije prošlo dugo maleni je pao. Bez razmišljanja sam potrčala njemu

"Makni se"-odgurnula sam dečka mojih godina od njega

"Maleni? Čuješ me? Hej?"

Lupkala sam ga po licu ali nije bilo reakcije

"Ajde maleni diši"-davala sam mu umjetno disanje no ništa.

"Irena? Marina je pošalji vozilo hitne na dječje igralište"

"Hoće bit dobro?"-upitao me isti dečko kojeg sam odgurnula

"Mora. Brat ti je?"

"Sin"

"Mora bit dobro"-rekla sam i stavila maloga na nosila dok je došla hitna.

U roku 5 minuta smo bili na hitnoj

"Marina? Šta je bilo?"

"Naguravanje na toboganu,pao je i nema nikakve reakcije"

"Brzo s njim na pedijatriju"

Odvezli su ga na pedijatriju a ja sam ostala kod oca

"Kako se zove?"

"David"

"Dobro pričekaj tu idem kod njega"

Ušla sam u ambulantu kod malenog

"Marina? Prodisao je ali moramo vidjet šta je s glavom"-rekao je doktor Hrvoje

"Ja preuzimam brigu za njega dok je tu"

"Ali ti si na hitnom traku"

"Ne zanima me. Mali je moja briga,zove se David saznajte ime mame"

Obavila sam pretrage malom i hvala Bogu sve je u redu.

"Hitni trak Beograd,izvolite?"-javila sam se na službeni mobitel odjela

"Mama malenog Davida je. Vani sam"

"Dolazim"

Izašl sam i vidjela vani oca od malog,mamu i Sofiju?

"Dobra večer,ja sam Marina Lovren. David je pod mojom brigom"

"Anđela,Davidov tata Luka i njegova cura Sofija"-cura kažeš?

"To je manje bitno Anđela. Ovako mali je dobro i spava,nema nikakvih ozljeda glave ali molim te da paziš kome daješ malog kad se ide na igralište"

"Ok,hvala. Mogu ga vidjet?"

"Ajde ali kratko"

Anđela i Luk su ušli kod njega a ja sam povukla Sofiju na stranu.

"Cura? Šta izvodiš ti?"

"Pusti me. Boli"

"Pitala sam te nešto"

"Ti si zadnja osoba koja me mora pozivat na red. Sad me pusti"

Anđela i Luka su izašli a ja sam otišla nazad te pred kraj smjene otišla do kantine i tražila kavu. Ipak treba vozit do Zagreba

"MARINA? BRZO DAVID NE DIŠE"

Otrčala sam do sobe i uletila unutra. Pregledala sam aparate i krenula sa masažom srca

"Ajde mali možeš ti to"

Nakon par pokušaja ništa

"Marina odustani"

"NEĆU. Ajde Davide borac si znam to"

Srce je proradilo i mali je prodisao. Hvala Bogu.

"Pazite na njega,ja sam svoje ovdje odradila"

"Prebačaj?"

"Da u Zagreb"

"Sretno"