Marina Lovren
Šetala sam po centru i razmišljala o svemu po malo. Neobično mi je jer sam sama u Zagrebu ali šta mogu.
"Marinice"-začula sam Željkov glas iza sebe i okrenula se
"Priđi mi i vrištat ću"
"Nebi ti to preporučio ljepotice. Na sred Zagreba smo i bojim se da jedno neće završit dobro"
"Ne približavaj se"
"Miruj Marina. Samo želim kao Dejanov dug uzet ovaj prsten na tvojoj ruci"
"Da ti nije palo na pamet"-rekla sam i napravila korak natrag i lupila leđima u zid. Molim Boga da naleti netko poznat
"Ajde samo miruj ništa tebi neću"
"ANTEE UPOMOĆ"-vidjela sam Antu i dreknula no Željko nije ostao dužan i ošamario me
Ante Rebić
Tražio sam sestru po centru i začuo Marinin glas. Okrenuo sam se i vidio onog lika što nas je oteo,a ne nećeš opet
"PUSTI JE"
"Mali nećeš mi pokvarit planove ovaj put. Aj pali"
"Mali će ti zube raznest šakama ako ne odeš ove sekunde"
"Braniš ženicu?"
"To koga ja branim nije tvoja stvar. Ona je sestra mog suigrača i imam potpuno pravo branit ju. Odlazi"
"Mala kujo nećemo ostat na ovome"
"Hvala ti na ovome Ante"
"Drago mi je što sam ti mogao pomoć. Čestitam na zarukama"
"Hvala ti. Idem do hotela,hvala ti još jednom"
Marina Lovren
Došla sam do Westina i najprije potražila Dejana
"Dej? Dođi"
"Marina? Jesi dobro?"
"Da...valjda"
"Šta je bilo?"
"Željko me zaustavio u centru. Htjeo je uzet prsten a kad sam vidjela Antu i viknula ga ošamario me i reko da će kad tad naplatit tvoj dug"
"Pa ubit ću ga na tebe se je namjerio."
"Dejane samo me zaštiti dok si tu. Strah me jako"
"Nedam te nikome princezo. Dođi"
Povukao me sebi i zagrlio me. S njim se osjećam najsigurnije
YOU ARE READING
HIS/Andrej Kramarić
FanfictionZnao je da je sestra njegovog suigrača no to ga nije spriječilo da se zaljubi u nju.
