Neuzvraćena ljubav

3

~ A on je znao kako će mu sutradan biti pakao od strane 'oca' Dimitrija i ljubomornog prijatelja Hasana. Ali bilo mu je svejedno, bitno da su oni završili plan.

Mogu se i ja malo zabaviti? Zar ne?

...

Tomislav uđe prvi u kuću i povuče Asli za sobom. Bila je to doduše mehaničarska radiona ali to je bio njegov dom. Čim je kročio unutra počeo je skidati svoje patike. Asli se nagne i također počinje skidati svoje patike. A bila je to kultura, skidati obuću čim uđeš u kuću. Nema čovjeka koji nije to poštovao. Mala djeca, odrasi ljudi čak i stari djedovi i bake skidali su svoju obuću. Svi su to radili unutra, rijetko tko je ostavljao obuću vani. Po danu bi ostavili obuću vani, a ujutro je više ne bih bilo. Nije bilo ovdje ljudi s zlom dušom, samo onih koje je siromaštvo prisililo da kradu i rade loše stvari. Tomislav uzme svoje patike i odloži ih u ormarić koji je bio smješten kraj vratiju. Asli uzme svoje patike i stavi ih kraj njegovih u ormarić. Začuđeno ju je  pogledao a ona je spustila pogled, ne usudivsi se ponovno susrevši s njegovim tamnim,tajanstvenim crnim očima.

"Prati me." - hodala je iza njega, u čarapama isto kao i on, po hladnom betonu, po prvi puta gledajući u ta razvijena široka ramena, visok je za glavu od nje, ali bogme i puno puno jači

Kraj njega osjećala se kao miš pored lava.

Gledala je oko sebe, sve puno polica, sa raznim kliještima, noževima, svakakvim alatom koji su ju malo reći plašili. Ubrzala je hod za njim, sve dok nisu ušli u neku sobu.

Stajala je kraj njega, sa prekriženim rukama, sva u suzama, gledajući sobu. Spavaću sobu. Veliki krevet na sredini sobe, sa bijelim jastucima i plahtom bili su kontrast svemu u sobi. Tamni zid, bez ijedne slike nije pokazivao ni truncice veselja,sreće. Sa svake strane kreveta bila je noćna lampa i noćni ormarić. Tamo su još jedna vrata.  Ispred kreveta nalazilo se ogledalo. Veliko ogledalo, duž čitavog zida. Soba je dakako lijepa ali kad bolje pogledaš hladna bez emocija.

Ček kakva je ovo spavaća soba ako nema ormara ili pak razbacane odjeće na krevetu, stolcu?

"Što fali našoj sobi?" - ko da ju netko polije ledenom vodom momentalno ga pogleda i  susretne se s najljepšim tamnim smeđim očima, nastavi ga blijedo promatrati no vrati se u stvarnost zbog njegovog osmijeha te spusti pogled

"Tako sam i mislio." - kaže kroz uzdah i nasloni se leđima na vrata promatrajući je -

"Hoćeš li se prestati praviti da si nevinasce i skinuti te hlačice i majicu ili čekaš da ti pomognem?" - zabavljam se gledajući je kako drhti i gleda svugdje samo ne u mene

Ne želi pričati, ne želi ga pogledati. Razbjesni ga njeno ponašanje i nimalo nježno je uhvati za lakat i povuče ju tako da se sudari sa njegovim tijelom.

Asli se otme tih uzdah s usana i pogleda ga sa suzama u očima.

"Molim Vas, pustite me." - nastavi zuriti u njegove prelijepe, tajanstvene smeđe oči

"Ništa ti ne radim, još." - rukama ju obgrli oko sebe ne dopuštajući da između njih bude ni centimetar prostora, a ona blago nasloni glavu na njegov vrat i zatvori oči moleći se u sebi da je sve to noćna mora, no otvori oči i naravno to je stvarnost, onu koju većina ljudi mrzi kao i ona

Usprkos tome što je sve ipak prokleta stvarnost, u nosnice joj uđe miris njenog otmičara. Bože kako taj čovjek lijepo miriši. Pomislila je. Miris nekakvog jakog muškog parfema i miris dima cigareta. Mrzila je taj miris od cigareta ali na njemu joj se nekako na neobjašnjiv način dopalo.

Tomislav spusti ruke niže do njene zadnjice i počinje ju gnječiti i udarati. Asli mu zastenje u vrat. Nije ni svjesna kako ga pali. Čim je osjetila njegove prste kako se zavlače pod njene hlačice u namjeri da ih skinu, rukama ga udari i napravi par koraka unazad. Ne prekida kontakt s njenih očiju te tako naslijepo zaključa vrata i dođe do onih tajanstvenih vrata koja su se nalazila u kutu sobu.

"Dođi, malena." - smireno kaže dok u sebi gori

Asli se dvoumi što da učini. No ipak krene za njih znajući da on stoji preblizu i da svakakvo neće uspjeti otključati bravu i pobjeći odavde.

Uđu u neku prostoriju gdje je jedan cijeli zid ogledalo, a u kutu sobe je jedan stolac. Pomalo čudan stolac. Na nogicama stolca su prikovani okovi... Zgrozi se i pogleda prema drugim zidu koji je popunjen otvorenim ormarom i s raznim policama. Baš voli ogledala, pomisli i zagleda se u upadljivi, žuti kauč blizu ogledala.

"Malena, znaš zašto volim ogledala?" - šapne joj kraj uha a ona se naježi

"Kad se budemo tamo- pokaže na žuti kauč- "jebali, znat ćeš i ti." - udari je rukom po dupetu i uhvati je za ruku te ju povede u sobu pritom zatvarajući vrata za sobom

Pomalo znatiželjna, što sada radi, Asli ga je pogledala s poluotvorenim ustima, ni ne treptajući. Zadivljeno je promatrala muškarca ispred sebe, hladan pogled, tamne oči, brada, jake ruke, razvijen torzo ukrašen tetovažama... Za nju je on bio zreli, odrasli muškarac, zao. Muškarac o kakvom može svaka djevojka samo sanjati. Što će on samnom? Omeo ju je njegov smijeh, te je odmah požalila što je buljila u njega.

Polugol, sjeo je na ivicu kreveta, zabavljeno promatrajući je kako posramljeno i očajno spušta pogled prema svojim nogama. Misleći u sebi. Bože zašto mene ovako kažnjavaš..?

Mogao se u tom trenu zakleti da u toj djevojci ima nešto posebno, što ga je privlačilo od onog trena kad ju je ugledao kako plače.

----
Hello❣
Što mislite koliko ima godina Tomislav, a koliko godina ima Asli❣
~Razlika u godinama je malo veća (po meni) ali kako se kaže? Mlađe je slađe❣