Svi moji grijesi

XV

Polegao sam je na krevet i divio se glatkoći njene kože i kosi koja se razasula po mojim bijelim jastucima, prizor koji sam bezbroj puta zamišljao konačno sam mogao i gledati. Prelazio sam nosom po njenom stomaku, spuštajući se sve niže i udišući njen miris. Bilo je mnogo bolje od svega što sam zamišljao. Odlagao sam momenat kada ću skinuti preostali veš sa njenog tijela, želio sam da sve bude savršeno. I bilo je dok sam spuštao poljupce po njenoj koži i divio se ponekoj pjegici na ramenima i dekolteu, prateći prstima svaku njenu krivinu i oblinu. Koža joj je bila svijetla, tek neznatno potamnila od sunca. Tako mnogo žena sam dodirivao, gledao, ljubio, jebao ali Rionu sam mogao samo obožavati, jedino je obožavanje bilo dostojno nje. Ne znam tačan momenat kada sam izašao iz tog svog zanosa i transa i konačno primjetio da sam sam u ovoj igri. Riona me još uvijek nije niti jednom dodirnula, nije mi uzvratila dodir, nije mi uzvratila poljubac, samo je tu ležala i gledala tupo u plafon. 

Da li je povrijeđena muška sujeta i odbijanje u krevetu najveća moguća uvreda za muškarca? Sjeo sam na ivicu kreveta i okrenuo joj leđa jer nisam je mogao više gledati. Zarivao sam prste u madrac do te mjere da su me zaboljeli. To joj je bio plan sve vrijeme, uzeti mi novac i pokazati kako je imuna na mene i kako ne osjeća ništa, čak ni privlačnost muškog tijela, izvajanog i savršenog. 

"Zašto si prestao?", čuo sam je kako me pita. 

Postoji li neka granica tolerancije ili neki prekidač koji se uključi  i aktivira agresivnost koja se nalazi u svima nama? Da, rekao bih da postoji, a moj se upravo uključio.

"Ne znam. Ti mi reci Riona! Reci mi zašto sam prestao!", počeo sam se derati, da bih zatim poderao njene gaćice i nabio dva prsta u nju. Vrisnula je.

"Zato Riona", rekao sam i držao je čvrsto za bedro, "zato što ne mogu spavati sa hladnom ženom, to bi onda bilo silovanje zar ne? A ja nisam platio za silovanje!"

Izašao sam i lupio prvo vratima od spavaće sobe, a zatim od kupaonice i otišao pod hladan tuš u odjeći i sa erekcijom koja je prijetila eksplodirati i čekao da mi proključalo tijelo ohladi. Skidao sam mokru i natopljenu odjeću ali sam se zapetljao, pao i udario glavom od pločice na kojima je ostao krvavi otisak. Na trenutak sam mislio da ću izgubiti svijest od boli koja je bila nepodnošljiva. Dohvatio sam prstima lice i napipao čvorugu koja se već formirala iznad obrve. Ostao sam sjediti pod tušem sve dok mi se puls nije stabilizirao a tijelo počelo drhtati od hladnoće. Bila je suha, bila je potpuno suha dok sam ja izgarao. Nije se uzbudila od mojih poljubaca i dodira, a meni je bio dovoljan i pogled na nju. Nije privučena mnome i to je ono što mi je htjela ne reći, nego pokazati i zato je pristala na moj prijedlog. Dvije muhe jednim udarcem, zaradit će odličan novac a uz to se riješiti mene zauvijek tako što će me poniziti. Bio sam povrijeđen, iako nikada nisam iskusio taj osjećaj prije, u tom momentu kada se pojavio kao nešto u grudima što me morilo znao sam da je to povrijeđenost. 

Povrijeđenost rađa neke sasvim nove osjećaje, aktivira ih i puni po principu spojenih posuda, a bijes i osveta su prednjačili. Nisam nikako mogao progutati obrok koji mi je servirala, zato sam odlučio da ću se osvetiti i nisam stao dok nije platila ali jednom kad se posude isprazne ostaju baš takve, prazne, a za bol koja tada nastane nema lijeka. 

Izašao sam omotavši tijelo peškirom. Stajala je na sredini sobe i oblačila se.

"Šta ti se desilo?", pitala je odmah kada me vidjela krenuvši prema meni rukom sa namjerom da me dodirne. Izmaknuo sam se i otišao prema ormaru, odbacivši peškir tako da je mogla vidjeti moju golu stražnjicu.

"Ništa se nije desilo", rekao sam dok sam oblačio prvo što mi je došlo pod ruku.

"Ali imaš ogromnu posjekotinu na čelu iz koje krv teče", nastavila je uporno, "imaš li flastere ili nešto čime bismo očistili ranu? Kako si se uopšte povrijedio? Jesi li pao?"