Svi moji grijesi

XXXV

Okrenuo je glavu. Vidio me je i okrenuo je glavu. Sreća pa sam ruku kojom sam mu krenula mahnuti trenutak prije gurnula u džep. Kako smo došli do toga da naše uloge postanu obrnute? Sada sam ja bila ta koja je uhodila i zahtijevala pažnju, a on taj koji me izbjegavao i ignorisao. 

Veća grupa šarolikih ljudi napustila je minibus, a nakon nekog kratkog govora koji im je Konrad održao i koji ja nisam uspjela čuti svi su krenuli ka njegovoj kući. Pitala sam se ko su ti ljudi i šta rade tu, a onda mi je na um palo da bi to mogli biti zainteresirani kupci kojima grupno pokazuje kuću. Nešto me stegnulo u stomaku kada sam pomislila da bi mogao prodati kuću. Potrčala sam unutra i podigla rolete u kuhinji kako bih imala bolji pogled i pokušala doznati nešto i to je bio dobar potez jer se ubrzo njegovo zapušteno zadnje dvorište ispunilo ljudima, donesen je jedan veći i nekoliko manjih stolova, stolice, a ubrzo je potpaljen i roštilj. Imao je neki vid zabave u svom dvorištu, a meni je samo preostalo da špijuniram, baš onako kako je i on radio samo par mjeseci prije. Mrzila sam kako sam se osjećala i prisilila sam se da uzmem nešto od posla koji sam donijela kući i posvetim se korporacijskom pravu kojim sam se bavila u posljednje vrijeme, ujedno slušajući muziku koja nikako nije mogla nadglasati zvukove smijeha iz njegovog dvorišta, koji su bez problema prolazili kroz zidove moje kuće i kao da su govorili: "Eto vidiš, sretan je bez tebe, ne trebaš mu više, prebolio te je, nastavio je dalje, no ti si to i htjela..." Ništa nije pomagalo pa sam na kraju sjela u auto i otišla do tržnog centra potrošivši nepristojno veliku cifru na haljinu koju nemam kamo obući, u situaciji kada je svaki cent bio neophodan za Herija. Pokušala sam vratiti haljinu ali prodavačica je samo pokazala na natpis ispisan velikim debelim slovima na kasi, na kojem je pisalo da ne vrše povrat novca ali rekla mi je da ukoliko želim mogu zamijeniti za nešto drugo iste vrijednosti. Zahvalila sam se i izašla crvena u licu i na rubu suza koje su konačno probile branu i rasplakala se u javnom toaletu tržnog centra a zatim obukla svoju novu haljinu, neprikladnu za hladnu februarsku noć i hrabro prodefilovala praćena mnogobrojnim pogledima tresući se od hladnoće ali htjela sam se kazniti za svoju bespotrebnu grešku.

***

Čim sam stupio nogom iz minibusa vidio sam je na trijemu obasjanu suncem. Cijelo tijelo mi je zadrhtalo i odmah sam se okrenuo kako bih mogao normalno funkcionisati. Doveo sam grupu od sedamnaest ljudi iz Centra, zajedno sa direktoricom Džuli, kako bismo danas proslavili i nekako odali priznanje njihovom uspjehu jer svi oni su se ovaj mjesec zaposlili i njihovi životi konačno dobijaju neki novi smisao i željno iščekivanu promijenu. Rekao sam da se roštilj održava pod pokroviteljstvom Nika Desmonda što je svima bilo posebno drago. Naravno, tata nije imao pojma, ali ipak je to njegov novac jer ja od svoje plate sigurno ne bih mogao nahraniti sve te ljude. Nisam se žalio, baš naprotiv, uživao sam u svom poslu a novac koji sam zarađivao je ipak bio dovoljan da platim stan i hranim se, drugih prohtjeva nisam imao. 

U svoj toj galami i buci, smijehu i zabavi, vrijeme je brzo prošlo i sunce je već zalazilo pa je postalo prehladno da bismo sjedjeli vani. Džuli je pozvala vozača i nakon mog uvjeravanja da ću sam ostati i sve počistiti i da mi ne treba pomoć svi su otišli. 

Stajao sam na trotoaru i mahao im u znak pozdrava i razmišljao da li da odem pozdraviti Rionu. Odlučio sam da bih to trebao napraviti, pitati je za brata i na neki se način izviniti što sam onako otišao za novogodišnju noć. Nisam vidio svjetla u njenoj kući ali ipak sam pozvonio na ulazna vrata i sačekao da otvori. Odgovora nije bilo, pa sam, zaključivši, da nije tu krenuo svojoj kući vjerujući da je ipak to znak da je se trebam kloniti, no baš tada obasjala su me svjetla od auta i zaledio sam se onako kako se zaledi jelen na cesti kada postane svjestan neizbiježnosti sudara.

Nisam mogao skinuti pogled sa nje u toj minijaturnoj crvenoj haljini, bila je ostvarenje svakog mokrog sna a ja sam čovjek koji jako dugo živi bez seksa. Nisam imao dovoljno zraka i halapljivo sam udisao iako mi je jedina misao bila da se bacim na nju, zaskočim je poput krvoločne zvijeri jer čini mi se da sam se odvojio od svog razuma i ostao samo primitivna životinja vođena instinktom.