UVOD

815 12 5
                                    

Podrav svima moje ime je Ivana Vida imam 24 godine i radim kao konobarica u Zagrebu na Maksimiru,da odmah kod stadiona. Roditelji su me napustili u mojoj 12-oj godini života i od tad ne znam ništa o njima. Pa krenimo u moju priču.

"Dobro Vida bogati kolko ti moš srat? Vozim te iz Zagreba za Miholjac već 2 sata i ti neprestano brbljaš. Imaš kakav gumb za ugasit?"-brojala sam Domagoju jer je tek 5 ujutro nisam popila kavu i moram ga vozit za Miholjac jer se ženi po drugi put s Ivanom a gospodin je sinoć ostao bez vozačke.

"Ajde kumče moje znam ja da ti voliš svog kuma"

"Domagoj ako ne začepiš ove sekunde ić ćeš pješke ovih zadnjih sat vremena"

"Šutim"

Ajde baš da vidim koliko dugo možeš šutit.

Domagojevi su preuzeli brigu i skrbništvo kad su me moji ostavili i Domagoj mi je bio kum na krizmi. Jako sam mu zahvalna na tome i obožavam ga ali nekad je zbilja dosadan,kao jutros.

"Reci mama Željka?"

"Di ste djeco? Brinemo se"

"Dolazimo za sat vremena. Kasnije smo krenuli radi Domija"

"Dobro zlato,stavim ti kavu"

"Možee"

"Znaš...."

"Dugo si izdržo"

"Ivanaa"

"Slušam nevoljo"

"Drago mi je što na moje gledaš kao da su tvoji"

"Odgojili su me,pretvorili u normalnu curu dali svoje prezime"

"Znam i iako mi nisi prava sestra obožavam te"

"Drago mi je"

Napokon smo došli te je Domagoj samo izletio iz auta. Tako je a Ivana neka sama tegli stvari

"Daj ja ću ti pomoć"-evo i mog spasitelja. Mog oca

"Hvala tata"

"Tata? Ajme napokon sam to doživio"

"Hahhahahaha joooj"

Unesli smo stvari i ušli u kuću. Mama je već čekala s kavom

"Sunce naše"

"Mama"-rekla sam i stisnula ju. Zaslužila je da ju tako zovem.

Sjela sam i pokušala u miru kavu popit

"E Ive"

"Isusati Domagoj zaljepit ću ti usta više"

"Tata ona je takva cjeli put"

"Tata on je bez vozačke ostao"

"Budala"-samo je prokomentirao i nasmijao se.

"Ivana odi ti odspavaj"

"Nemam snage mama ić u sobu. Ovdje ću"

"Pa pokočit ćeš se"

"Neću ne."

Željka Vida

Ivana je zaspala u dnevnom, Rudika je otišao radit,a Domagoj je nestao po običaju.

"Joj došla je?"-upitala je susjeda Ana

"Je je. Al nije htjela u sobu"

"Ma neka je tu"

"EVO I MENE"-zaderao se znojni Domagoj

"Sestra ti spava ne deri se"

"Aha sad ću je budit"

"Domi to ti je loša ideja"

Ivana Vida

Osjetila sam neki smrad i nešto teško na sebi.

"Isuse Domagoj težak si i smrdiš"

"Pa?"

"Pa silazi s mene"

"Umoran sam"

Nisam marila za ništa samo sam ga gurnula

"A glupačo"

"Idi se oprat smrdiš ko kuga. Ivani će se želudac okrenut jadnoj"

"Eej ideš sa mnom na večer po dečke?"

"Nemoš sam?"

"Kako Ive?"

"Joooooj aj sam idi u kupaonu"

I tako vam bivaju naši "bratsko-sestrinski" odnosi. Rudika i Željka svaki put polude s nama i jedva čekaju da odemo pa se oporavljaju tjednima.

Ovo je naša draga Ivana koja je prošla kroz tešku muku jer su je pravi roditelji napustili

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Ovo je naša draga Ivana koja je prošla kroz tešku muku jer su je pravi roditelji napustili. No Vide su je stavili na noge i naučili da nikad ne plače i stisne zube i kad je teško.

DUŠA BEĆARSKA-Ante RebićWhere stories live. Discover now