DUŠA BEĆARSKA-Ante Rebić

26

Ivana Vida

Probudilo me Valerijino vriskanje pa sam se ustala i uzela ju iz krevetića te izašla iz sobe. Od svih ona je najranija ptica,čim sunce uđe u sobu odmah je budna.

"Aaa vidi tata nam je došo"-rekla sam joj i nasmijala se kad sam vidjela Antu kako spava u dmevnom.

Došla sam do kauča te nju spustila do njega i odmah je počela sa vriskanjem i tako ga probudila

"Tatina curo"-rekao je i poljubio ju,a ona se nasmijala.

"Zašto nisi u sobu došo nego se tu grčiš?"

"Nisam vas htjeo budit. Ić ću kasnije odmorit u sobu"

"Dobro,oćeš kavu?"

"Svakako. Di je mama?"

"Otišla je noćas kad sam ja došla,morala se vratit radi posla"

"Joj da. Dobro sad barem budemo skupa sami"

"Istina..."-kuhala sam kavu i odmah stavila grijat mlijeko maloj da može popit svoj doručak.

Skuhala sam kave i uzela malu u ruke i dala joj bocu. Pila je mlijeko i smijala se te se tako sva izmusala. Popila je mlijeko te sam ju dala Anti da ju drži dok ne podrigne

"Ivana? Kako stoje stvari s kafićem?"

"Ma sve je ok,nosim im raspored sad ujutro"

"Ti si došla u 2?"

"Da zašto?"

"A sad je 5,spavala si svega 3 sata i išla bi nosit raspored u kafić. Mala je jela i zaspala idemo i mi natrag spavat. Jesi za to da idemo do Miholjca na vikend?"

"Možemo da,ajde idi u sobu dok ja stavim šalice u mašinu"

Ante je otišao s malom u sobu,a ja sam stavila šalice u mašinu te pripremila odmah Valeriji robicu za put i pripremila joj mlijeko.

Ante Rebić

Spavali smo dobrih 6 sati i usudim se reć da smo se naspavali. Rekla je Ivana da se prvi put naspavala od kako imamo malu. Čekamo Ivanu koja je nosila raspored curama u kafić da možemo krenut,moram jedino vidjet sa njom dal je maloj došla osobna jer se ja bez njih ne vraćam u Italiju.

"Napokon"-rekla je kad je sjela u auto.

"Hahahaha kažeš nakon što si provela 5 minuta u kafiću"

"A odviknula sam se radit jebiga."

"Ni ne moraš tvoje je da budeš šefica. Nego jel došla osobna maloj? Ne vraćam se bez vas"

"Je je. Šta da idemo s tobom u Italiju?"

"Pa da,šta ću tamo sam. Ovako znam da kad idem s treninga da me čeka cura i kćer koja se svemu raduje"

"A dobro ajde"

Nakon 4 sata smo došli do mojih. Ušli smo u kuću i vidjeli neke nove ljude sa mojima.

"Djeco? Pa napokon"-rekla je mama i zagrlila me,dok je tata brzo uzeo nosiljku iz Antinih ruku i gnjavio Valeriju,dedina mezimica

"Ivana ovo su novi susjedi,Terezija,Andrija i njihova kćer Magdalena"-rekla je mama i upoznala sam se s njima

"Željka nisam znala da ste postali baka i djed"

"Jesmo jesmo prije 2 mjeseca"-rekla je mama ponosno i nasmijala se

"I Ivana već imaš top figuru?"-začuđeno je upitala Terezija

"Mama danas ti vježbe rade čuda"-rekla je mala

"Nije do vježbanja,jednostavno sam takve građe nije se vidjelo da sam trudma sve do 7 mjeseca i kasnije kao da ni nisam bila"

"Super je to. Kako se zove mala? Prekrasna je"

"Valerija"

"Predivno ime za tako predivnu curicu."

"Hvala"

"Idemo mi da ne smetamo,da se i djeca odmore od puta. Hvala na kavi Željka"

"Ma dođite kad god možete."

Oni su otišli a ja sam napokon sjela. Čudni neki ljudi,zbilja

"Ej ovaj mi idemo sutra u crkvu dogovorit krštenje za malu pa ako bude pustio bit će u nedjelju"

"Sad?"

"Da,zašto?"

"Pa nećemo ništa stić"

"Mama budemo ju samo krstili i idemo mi na ručak,bez ikoga. Jer mi u nedjelju navečer letimo za Italiju s Antom,pa budemo napravili feštu za njen prvi rođendan"

"Dobro ajde,onda tata i ja organiziramo sve,može?"

"Ma može hahahaha"