Kažu da ako dotakneš dno da tek onda shvatiš koliko si zapravo bio sretan, kažu da ako voliš ne preboliš.
No nisu svi u pravu, na tebe putopisče moj srce mi zatitra i dan danas, ali promjena je ta što to više nisu leptirići zaljubljenosti i ljubavi nego sjećanja i uspomena.
Shrvana bila te se digla na noge, baš kao feniks, tako si me volio zvati. Kažu da što te ne ubije da te ojača i mislim tako jer će biti novih prepreka u životu koje ću svladati možda upravo zbog te preboljele ljubavi. Možda ću shvatiti neke stvari tada kada mi to bude trebalo, zbog tebe, zbog bivših nas.
Ponekad se sjetim svega, no brzo me prođe jer što više vrijeme odmiče to me manje i naša ljubav sustiže. Bilo je lijepo, pomislim pa zatvorim tu knjigu razmišljanja. Važno je ovo 'bilo je' jer će svaki naredni trenutak postati prošlost i sjećanje dok mi na to ne možemo utjecati nit baciti neke čari jer ovo nije film, ovo je život.
Nije bilo lako, priznajem, bilo je totalno suprotno od toga jer si mi neprimjetno ušetao u život i preokrenuo ga za tristo šezdeset stupnjeva. Natjerao si me da se zaljubim u tebe i pogodi što, prošla sam izazov, te tvoje nebeske oči su me zavele, te tvoje tople usne omamile a tvoje srce pridobilo.
Nikada nisam mislila da ću prolaziti kroz pakao nakon prekida, no sada znam da sam se prevarila.
Saznala sam to te kišne večeri kada si mi napisao poruku u koju ju stalo milijun mojih suza i milijun mojih misli. Niotkuda mi je zasvijetlio ekran mobitela, s veseljem sam ga otključala jer sam se nadala nekoj lijepoj tvojoj poruci namijenjenoj meni, no dobila sam poruku prekida. Tadašnje bolne riječi su mi odzvanjale u ušima, probijale se kroz vene i komadale mi srce. Mozak mi je prestao s radom, usne su mi oblikovale luđački smijeh koji je trajao čitavih 17 minuta, a onda je nastupio preokret.
Suze su stizale jedna drugu dok je onaj smijeh još bio na licu, skamenjen od šoka. Poruke su same stizale na mobitel koji je vibrirao i vibrirao. Ne mareći za mobitel nakon nekog vremena sam se ustala sa kreveta, popravila kosu u donekle urednu punđu i krenula lagano prema kuhinji. Dođoh tamo, uzeh čašu vode i popih njen sadržaj, osjetila sam osvježenje koje mi klizi niz grlo sve do želuca. Udahnula sam duboko četiri puta, obrisala suze i otišla skinuti šminku.
Dok sam ispirala svoje nabubreno lice pogledala sam svoj odraz u ogledalo i rekla naglas: 'Gotovo je.'.
I samo tako, prolazili su dani, dok sam ja provodila vrijeme vani misli su mi bile na njemu. Dobro, ponekad na njemu. Shrvanija sam bila mjesec dana nakon tog događaja nego odmah poslije prekida, navirale su suze s uzročnicima zvanima uspomene.
Te noći su bile duge, no prošle su. Prošla sam tih pola mjeseca tuge i žalosti, ojačalo me sve to. Postala sam snažnija i bolja osoba.
Nije za džabe rečeno: 'Što te ne ubije, ojača te.'.
