26. DEO

41 2 0
                                    

NA ULICI

SOFI P.O.V.

K:,,Stani. Pogledaj me. Ne znam šta se desilo i kroz šta si prošla, ali sad je plakanju došao kraj."- odmakao me je od sebe i obrisao mi suze.

K:,,E tako sad kad smo prestali da plačemo idemo da sahranimo ove dve budale, a verovatno i još jednu."- ovo mi je izmamilo osmeh na lice i krenuli smo unutra. Kako sam upoznala Lili prirasla mi je srcu na neki način i ako se malo znamo. Pored svega što se desilo žao mi je da umre, ali sad je prekasno da odustanem.

,,Idemo, ali prvo da Lili uradi nešto povodom oznake blizanaca. To boli ko đavo kad jedno od nas umire."- krenula sam izuzetno brzo unutra, a ona gorila me zaustavila na vratima.

K:,,Ovde smo na ime Poter i prijatelji gospodina Stone."- samo je stao kao ukopan sa strane.

Č:,,Izvinjavam se. Molim vas izvolite ovuda."- ponosno smo ušli unutra, a tamo nas je dočekao šou.

K:,,Šta koji kurac radiš na podu? Ćao Jamese. Lili retarde jel znaš ti za šta si u opšte došla ovde. Kako život? Jel si našao devojku možda? Glupačo retardirana da li si opet poludela? Nik zar ti nisam rekao da paziš na nju?"- čas besno, čas smireno je pričao, a ja sam se jedva suzdržavala da ne puknem od smeha.

L:,,De si srećo moja jedina. Jel se sećaš možda kako je dobra noć bila? Karl ne deri se nemaš razloga još."- ležala je na podu i gledala u nas naopačke.

,,Ne sećam se baš najbolje, a da je ponovimo?" - momci su blago rečeno odlepili, a ja sam se pridružila Lili na podu u smejanju.

J:,,Zar nisi rekla da se niste jebale?"- nemam blage veze o čemu priča, ali predpostavljam da je vezano za noć kad smo se napile.

,,Ja ne mogu da verujem. Lili zašto si lagala. Razočarana sam, iskreno sam mislila da si bolje osoba. I gle kako je ispalo gospođica me samo iskoristila."- na znam kako smo uspele, ali smo bile krajnje ozbiljne.

L:,,Nemoj tako. Ipak živimo u istoj kući draga. Možeš i ti mene da iskoristiš kad god poželiš."- kako je to pričala polako mi se približavala, a kad su nas delili milimetra od poljubca obe smo se odmakle i odvalile od smejanja. James nas je pogledao sa nekim razočaranjem, a ova dvojica sa olakšanjem.

K:,,Vas dve ste poremećene."-rekao je udarivši se u glavu.

L:,,Pričaj šta oćeš al nas voliš!"- nisam sigurna ni kad je ustala, a kamoli kad je stigla da skoči na njega.

K:,,James jel možemo da rezervišemo klub za nedelju uveče?"- pitao je ne spuštajući Lili.

J:,,Vaš je ne brinite. Pomoći ću vam oko sređivanja ipak ne slavi se 18. dva puta."- nasmejao se i rukovao sa Karlom.

K:,,Hvala ti i vidimo se za koji dan. Idem da vodim ovu krmaču kući."- nasmejano je rekao, a Lili ga je udarila u glavu.

,, Idemo dok se niste poklali vas dvoje."- povisila sam ton i pokazala rukom na vrata.

N:,,Idite vi ja ću ostati još malo ovde."- raširila sam krila i polako uzletala iznad njegove.

,,Nikolase Dejmonde Rejase polazi!"-razdrala sam se na njega, a on krenuo poslušno i uplašeno kao malo mače.

,,Idemo kući."- skupila sam krila, spustila glavu i smoreno rekla jedva zadržavajući suzu.

N:,,Da li sigurna da želiš to?"-pomalo zabrinuti je pitao dok smo izlazili iz kluba.

LILI P.O.V.

,,Jel sve okej? Šta se dešava? Nik šta si joj uradio? Jamese da li si pokušao nešto?"- krenula sam sa brodom pitanja, a ona se samo nasmejala.

S:,,Dobro sam. Samo Nik i ja idemo kući. Još uvek postoje neke stvari koje su misterija u vezi smrti naših roditelja." - razumem je. Prosto ima mogućnost i želi da zna istinu.

,,Idemo do kuće da ostavimo stvari i onda idemo u vašu staru kuću. Znam kako je kad želiš da saznaš istinu i želim da pomognem. Gde se nalazi kuća?"- njoj su krenule suze i čvrsto me je zagrlila.

N:,,Nalazila se na kraju grada. Pored je bila prostrana livada, a u blizini i ulaz u šumu. Ne sećam se tačne adrese, ipak bili smo jako mali kad smo otišli."- pričao je teško dok sam ja smirivala Sofi.

K:,,Lili."-samo je to izgovorio i odmah sam znala šta misli.

,,Znam. Vreme je da se ekipa ponovo okupi. Ti zovi Anitu i reci joj da povede bliznakinje i nek ponesu lutke, verovatno će nam biti potrebne. Nik idi unutra po Jamesa i reci mu da zove Andriana. Ja ću pozvati Uroša i reći mu da povede sve."- momci su uradili šta sam im rekla bez pitanja, a ja sam odvela Sofi sa strane.

,,Kuća u kojoj ste živeli je prokleta vekovima i za nju je vezana stara legenda grada. Po legendi u toj kući je nekada živela veštica. Bila je mlada i prelepa devojka, ali rođena sa posebnim sposobnostima zbog kojih je ubijena. Bila je u mogućnosti da priziva i kontroliše mrtve. Međutim to je crpelo život iz nje. Kako bi ostala mlada i lepa morala je da se hrani ljudskom krvi. Meštani i ako su bili natprirodna bića vremenom su počeli da je se plaše.

Taj strah se vremenom pretvarao u prezir i mržnju. Počeli su nju da krive za sve loše što se dešava i za svaku ne običnu smrt, kojih je u tom periodu bilo mnogo. Mislili su da je ih ona izaziva kako bi ojačala i mogla da ih uništi sve. Jedne noći su zapalili njenu kuću dok je ona bila u snu. Probudila se okružena plamenom. Nije imala šanse da je ugasi jer je vatra već počela i nju da zahvata. U poslednjim trenucima života ona je bacila kletvu na kuću i svaku osobu koja u njoj bude živela. Oko godinu dana kasnije kuća je renovirana i u nju se uselila jedna porodica demona.

Otac, majka i troje dece. Jedne noći najmlađe dete se probudilo uzelo kuhinjski nož i izbolo celu porodicu, a nakon toga i sebe. Godinama kasnije su se dešavale ovakve stvari. Zadnje što znam da se desilo u toj kući je smrt muškarca i žene. Njihov identitet nikad nije objavljen, a deca nikada nisu pronađena. To se desilo pre oko 15 godina."- blago je rečeno da je bila izbezubljena. Kad su momci došli Nik i Karl zajedno sa Jamesom i Andrianom ona se nekako sabrala..

A(Andrian):,,Čemu okupljanje stare ekipe?" - znati željno je pitao. Ipak rastali smo se pre 5 godina i sada bez ikakvih nagoveštaja se okupljamo svi.

An(Anita):,,Liliii!!" - vrisnula je iz sveg glasa usputno koristeći i moći.

,,I tebe je lepo videti. Kako si znala gde da dođeš?"- odgovor na moje pitanje sam dobila kad sam osetila udarac u glavu i ako nikog nije bilo pored mene.

,,Rea i Rina lepo vas je videti opet. Mada kad sam rekla da ponesete lutke nisam mislila i na moju."- zagrlila sam bliznakinje koje su inače vudu veštice.

Ri:,,Uroš je insistirao."- trebalo je da znam.

L:,,Čemu hitno okupljanje? Nisi valjda ubila nekog?"- smoreno je pitala. Ko zna šta je moj poziv prekinuo.

𝐈𝐙𝐆𝐔𝐁𝐋𝐉𝐄𝐍𝐈 𝐆𝐑𝐀𝐃Where stories live. Discover now